Crnjanski, Miloš - Seobe 2
progovori, pa poče da priča, kako su Serbi, na Kosovu, carstvo izgubili, kako je car Lazar poginuo, ali Miloš rasporio Murata i kako su oni, Isakoviči, u Austriju prešli, i kako žive sad u Sremu i temišvarskoj Generalkomandi, u Banatu, koji su
Gospodin Nikolaj Černjev, premijer‑sekretar, ne može više oka da, zbog njih, sklopi. Počeo je da sanja Murata i cara Lazara, na Kosovu. To su već čuli. Nego, neka mu kapetan kaže, iskreno, šta je, njega, nateralo da ide.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Najzad, i on zaželi da vidi Murata nevernog i sjajnog, pušta da ga pred njegov čador vode i zadivljeno gleda tog azijskog pastira mišica dvostrukih i
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Vizantija sada nije drugo no prćija mlade Teodore; zvijezda je crne sudbe nad njom. Paleolog poziva Murata da zakopa Grke sa Srbima. Svoju misli Branković s Gertukom. Muhamede, to je za Gertuku!
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Ubistvo turskog sultana Murata, koje je počinio srpski vitez Miloš Obilić, jeste istorijski čin, ali je isto toliko poetska činjenica.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
“ - „Ta on je,“ dodade drugi, „pretskazao smrt sultana Murata tačno na sat.“ Tiho nastavi, zavalivši se u svoju naslonjaču.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
svome gospodaru i osumnjičiše kao neverna, pretvarajući se da kao prebeglica prelazi na tursku stranu, ubio sultana Murata...
imao velika imanja u Štajerskoj i Hrvatskoj i bio veoma moćan čovek (1433), a drugu — Maru udao je za turskog sultana Murata II (1435). Sem toga, 1435.
buzdovanom latinske crkve, hvalio se pred tuđincima brojem i lepotom manastira u našoj zemlji, a na Kosovu je ubio Murata. Marko Kraljević je razgonio Turke kao vrapce i čak samog sultana dogonio do duvara.
A tako mi boga velikoga, ja ću otić sjutra u Kosovo, i zaklaću turskog car-Murata, i staću mu nogom pod tr'oce! Ako li mi bog i sreća dade te se zdravo u Kruševac vratim, uvatiću Vuka
Još ga pita Miloš Obiliću: „Ja Ivane, mio pobratime, đe je čador silnog car-Murata? Ja sam ti se knezu zatekao da zakoljem turskog car-Murata, da mu stanem nogom pod gr'oce“.
Ja sam ti se knezu zatekao da zakoljem turskog car-Murata, da mu stanem nogom pod gr'oce“. Al' govori Kosančić Ivane: „Da lud ti si, mio pobratime!
Al' govori Kosančić Ivane: „Da lud ti si, mio pobratime! Đe je čador silnog car-Murata, usred turskog silna taobora, da ti imaš krila sokolova, pak da padneš iz neba vedroga, perje mesa ne bi iznijelo“.
Miloš ti je, gospo, poginuo kod Sitnice, kod vode studene, đeno mlogi Turci izginuli: Miloš zgubi turskog car-Murata i Turaka dvanaest hiljada; bog da prosti ko ga je rodio!
Neka bog zna, dobra biti neće“. Utom stiže Kraljeviću Marko, pak potrže sablju od bedrice, i okupi Murata vezira: pobjegoše po polju delije, kao vrapci od kopca po trnju; stiže Marko Murata vezira i rusu mu odsiječe glavu, a
potrže sablju od bedrice, i okupi Murata vezira: pobjegoše po polju delije, kao vrapci od kopca po trnju; stiže Marko Murata vezira i rusu mu odsiječe glavu, a od mladih dvanaest delija on načini dvadest i četiri...
cara pogubili: Konstantina nasred Carigrada, ukraj Šarca, ukraj vode ladne, i Lazara na polju Kosovu; Miloš ubi za Lazu Murata, al’ ga dobro Miloš ne dotuče, već sve Murat u životu bješe dok mi srpsko carstvo osvojismo; onda sebi vezire
jali — ili jalija — obala jandal — na stranu, na strani janičar — vojnik nove vojske (osnovao je Orhan, otac Murata I, 1326, a uništio je Mahmud II 1826) koja je osnovana od poturčenih zarobljenih hrišćana a u koju su kasnije primani i