Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
ĆERIM: Dođe li Koleban? HASAN: Nije, efendi! ĆERIM: Ako ga neđe raja nije premlatila... Ja ne znam, čestiti muselime, kako si ga mogao sama i opremiti?... HASAN: Slušaj, Ćerime!
Pa šta je bilo?... O, muselime, Bez oružja je narod ostao! Badava snage tvrdi mišići! Badava srce Obilićevo! Uzalud stida trazi rumeni Što,
O, muselime! Kao vižlju ga bičem udaraj, Gazi mu majci kosti staračke, Oltar mu ruši, on će trpeti!... Sestru mu siluj, on će gl
HASAN (gleda za Glavašem): E, čuste l’ Stanoja? PRVI TURČIN: Silan, pa se još više sili! DRUGI TURČIN: Oko tebe, muselime, i kojekako. ’Ma pašu ne cijeni koliko svoga dorata! HASAN: Pa onda vele: „Pokorna raja!...“ Pokorna nekom!