Matavulj, Simo - USKOK
Znao je da se brastvenici u potaji spremaju da iznenade i obraduju kneza Draga glavom kojega Mušovića iz Nikšića, jer jedan od njih ubi Miluna.
Od dima se na prvi mah ne raspoznade ništa, pa četnici vidješe na putu izvaljena konja i pod njim Mušovića, koga dvojica stadoše izvlačiti. I drugi konj bješe pao, ali njegov konjanik bješe sišao i hramljući odmakao se.
Taj i još trojica bjehu već na rudini, te s nategnutijem malijem puškama štićahu Mušovića, koji vikaše, dižući ruku. — Pun’te! — viknu Marko svojima. — Pun’te brzo!
Za njim iskočiše Pero, pa Janko. Krcun opali i obori jednoga do Mušovića, ali onaj visoki, gotovo u isti tren, opali na Krcuna i obori ga. Pero ubi i posječe visokog.
Mušović, ispod konja, opali na Janka, a Janko mu sa dva udarca odrubi glavu. Treći Nikšić, što je izvlačio Mušovića, iz male puške obori Janka, ugrabi Mušovićevu glavu i naže bježati preko rudine.
Ali iz zasjede prosu se nov grozd pušaka, te taj pade. Kao munja brz dopade Marko Jokašev, te pregrabi Mušovića glavu. Za njim dopade Markiša Stevov, te posječe onoga.
— Eno je na kraju rudine. — Jeste li s plijenom? — Nijesmo! dočekasmo pod Zlostupom našega krvnika Islam-bega Mušovića i ubismo njega i još tri mu druga! — Vazda vam sreća bila! — kliknu jedan veselo...
Urte! — Tata! Tata! — viknu ga ona. — A, urte, sokolovi!... Ha, Milune! Ha, Krcune!... Udri Mušovića! — Kuku meni! — vrisnu djevojka. — Kuku meni! — ponovi otac... Ubiše ih obojicu! Ha, svetite ih!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Onaj u srijedi ono je Imbro-beg što ti je ranio Miluna. Sva tri su Mušovića, zmije ljute...“ „A, ono je Imbro?“ prekide ga momak a oči mu planuše i lice mu preblijeđe.