Crnjanski, Miloš - Seobe 1
U strahovitoj borbi svojih pleća, protiv stezanja omče, beše sav nabrekao, tako da mu se donja vilica, svojim ogromnim, žutim zubima bila zarila u gornji deo usta, sva krvava.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On voli život prirodan, jedar, svež, nabrekao, sve manifestacije životnoga nagona. Njegova intenzivna »radost života«, njegova ljubav ka prirodi, »samilost«, saosećanje
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Sneg i blatna voda, što curi sa njegovih crnih krovova, isparava se. Ja sam ga gledao kako umire; sad je nabrekao, kao lešina. Ne, on se nije smanjio; mračan i prazan, izgleda mnogo veći nego pre.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Premiremo, bez daha smo, ulazimo. On čeka unutra, namršten, nabrekao od zdravlja, ali prvo što nam kaže razdire nam dušu: „Nisam se nadao da ću vas videti, nikako se nisam nadao, jedva sam
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Nekad bi mu trbuh bio nabrekao od popijene krvi, nekad mlohav kao poluprazna mešina, ali svejedno, uvek mi je izgledao nesnosno težak.