Upotreba reči nagonski u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

„Lisa!“ – uzviknu, tako da se čulo. Ona se tresla, pod njim, ritmično. Kad bi je, u krugu, okretao, ona se, nagonski, naginjala, kao na njegovu ruku, desno i levo, a naginjala je, tako, i svoju lepu glavu.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

u predgovoru zbirke Kraj mora, Ćipiko piše o svojim prvim radovima: »Najranije od ovih priča pisane su impresivno, nagonski, sa potrebom da pišem — one su čisto moje. Pišući ih, nisam dugo razmišljao, čuvstvovao sam i u strasti i u samilosti.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

s ukusom za bolećivu osjećajnost (nesentimentalne ljude, ma kako oni umni, sposobni, pa i nadareni bili, oduvijek sam nagonski osjećao kao manje vrijedne, zapravo defektne), u tom oštrom zapažanju čisto bih zaboravio na čustvovanje.

I, kao da nagonski sluti blizinu opasnosti, onako kao što konj u noći sluti blizinu provalije, pruža neočekivano tvrdokoran otpor.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

I što je mnogo bitnije, vođeni tim uzorcima koje svako od nas poseduje, mi gotovo nagonski osećamo (ako nam se dopusti da pretpostavimo postojanje nekakvoga „jezičkog nagona“) da se iza prizora u ciklusima

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti