Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Noge klonu, a oči izdaju, uzbluti se mozak u tikvini, pođetinji čelo namršteno; grdne jame nagrdile lice, mutne oči utekle u glavu, smrt se gadno ispod čela smije kako žaba ispod svoje kore.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
udarila u Žabljaka, u postojbinu mu, mučna bolest, one kraste velje; na Maksima kraste napanule, te mu b’jelo lice nagrdile, bijelo mu lice našarale, iza krasta lice pocrnjeno, pocrnjelo i odrpavilo; kunem ti se, kako tamo kažu, grdnijega u
preko mora sinja, preko mora četr’est konaka, a vodimo mila sina moga, sina moga hitra đuvegliju, al’ su njega kraste nagrdile, i sina mi muka oborila, grdnijega u svatove nema; a ja, braćo, jesam govorio na prosidbi, kad snahu isprosih: što
pred svatove: štono junak na konju vrančiću bojno koplje nosi u rukama, zlatan sjaje na plećima štitak, a kraste mu lice nagrdile, iza krasta lice pocrnjelo, ono ti je dijete Maksime.