Upotreba reči naježio u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

je taj san tako jako uticao na njega da je neprestano zverao nekim unezverenim pogledom i od najmanjeg šušnja sav bi se naježio... Noć se polako spuštala na zemlju, duboka, tavna, vlažna noć pozne jeseni... On je osećao pustoš njenu u svojoj duši.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Profesori ne bi smeli da imaju takva lica! - govorio sam samome sebi, a onda se sav naježio: pogledaj svoje lice, idiote! Pogledaj tu cveklu i pege dovoljne za čitav jedan bataljon!

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Zatvoriše se to veče rano i zamandališe vrata, jače još no inače. Kad je Mesec izišao na ulicu, ceo se grad naježio od straha. Veče je međutim prolazilo mirno i puk je samo cvileo i zavijao celu noć, pod gradom, kao prebijeno pseto.

Ćosić, Dobrica - KORENI

“ nije izdržao, lica pritisnuta u jastuk. „Da ti donesem vruć čaj?“, radosno je rekla, a on se naježio: „Ne treba! Idi!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

A baš vas je posmatrala — veli moj ordonans. O majku mu, još i to da mi se desi. Čisto sam se naježio... Podmetnuo sam sada ranac pod glavu i nanovo legao.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Uh, ala je strašno što je riba nema. Veruj, Branko, sav sam se naježio, sve sam čekao da jedna bar mora zacvileti. — Jesi li ti, kume, bogati, čuo malopre pucanj? — pita Branko.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti