Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
našeg poredovničkog mlina, koja je doprla čak i do djedovih ušiju i pogasila sjaj oko njegovog omiljenog pribježišta. Najmenika samo mijenjali skoro svake godine, obično o Đurđevdanu, ali nam se najčešće dešavalo da nam se u službu natandrči baš
je Vuk toliko godina žandarmerijski feljbaba, i to kod Švabe, kod Austrije, znaće taj dobro i te lopovije oko dokonih najmenika i bezobraznih žena.
RADE S BRDARA Skoro svake godine, u proljeće, našu bi kuću protresao jedan izuzetan događaj: dolazak novog najmenika. Stara gazdinska kuća, otančala poslije svjetskog rata, prorijeđena španskom groznicom, nije se lako predavala.
Pa se nekako podesi i to da svaka kuća pribavi svoju „felu“ najmenika. Jedan domaćin uvijek naleti na svađalicu, pa se tu povazdan ronda, bogara i vile se potežu.
Namirišu ga bene na sto konaka. Ima najmenika koji su i u pjesme ušli. Takav je, davno još, bio neki Simo Starčević koji se naimao kod starijih ljudi, oženjenih
Dobiješ tako najmenika koji je bio na situ i rešetu, pa ti ga sad popravljaj kako znaš. Kod jednog domaćina naučio ovo, uz drugog zaboravio
Oko izbora i traženja najmenika u našoj kući baktali su se djed i stric Nidžo, samo je iz godine u godinu stričeva uloga bila sve vidljivija, jer je
— ko krava. Do proljeća je djed naučio svog najmenika Očenaš i Bogorodice djevo. Smatrao je da će mu to biti sasvim dovoljno da se upristojen pojavi pred licem dragoga boga,