Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pa priđe kućnjem pragu, kleče, prekrsti se i celiva ga. — O, gnezdo moje!... O, radosti moja! Babo! Najo! Braćo!... Svi!... I ti, Jelice, i vi deco!... Ovamo!
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Jeste se umorili radeći? — Pomalo, vala, trčkaramo. Dijete, jeste metuli jastuke na klupu? — Jesmo, jesmo najo, odgovara najmlađa sna, stojeći uz otvorena sobna vrata, sa svećom u ruci. — 'Aj'te u sobu!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Rade, uprtivši torbu, poljubi se s njima i veli im: — Navratiću se k ženi da vidim sina prije nego pođem... I čuješ, najo, pazi i ti na nj, dok se povratim! — i ode. Roditelji ostadoše zamišljeni, kao da o nečemu premšpljaju.