Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— veli on. — Imaju niki sastanak. Eno i’ sviju u gvardijanovoj kamari... Pa kako svrši sa Grgom? Bakonja sjede i nalakti se. Oči su mu sjaktile. Na lijevoj strani čela utonula mu brazdica u koju se Bujas zagleda. — Šta ti je sad?
Ćosić, Dobrica - KORENI
Velika je to stvar. Bivši rajetin, sin vodeničara koji je s perčinom umro, zbog načela... — zastade, nalakti se i u raširene šake smesti mesečasto lice. — Po načelima, Aćim je moj đak.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Budi dobar da mi podigneš uzglavlje. I žena koja danima nije mogla podići glavu nalakti se, pa se zagleda u njega očekujući. On kao ljutito i mučno upita: — Baš sve da ispričam? — Sve, sve.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Jeste li poneli bojeve metke? — zapita Bora svoje vojnike. — Jesmo, gospodine kapetane! — Dobro — Bora se nalakti na sto i značajno pogleda Radoslava i veterinara. Veterinar skoči. — Slušaj, Boro... To što ti radiš nema smisla.
— On protrlja ruke, pa pogleda u Dragišu: — Gde smo stali? Dragiša pripali cigaretu i nalakti se na sto... — Hoćete li, Tom, da mi pravite društvo do krojačice? — pitala je sutra Poleta.
Obrisao sam rukom izlomljena palidrvca, i dobacio joj: — Kako ste nemirni! Ona se nalakti na sto, ukrsti prste i nasloni na njih svoj podbradak. Pogleda me onim istim mutnim očima i tiho progovori.
Voz skrenu i pred mojim očima ukaza se pusta poljana pokrivena snegom... I nikada više... Dragiša se nalakti na sto, i pokri lice rukama...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Rade leže potrbuške na zemlju, do njenih nogu, nalakti se i gleda u nju. — Mašo — veli joj, — što me ono osramoti?... Sagriješila si se što odbježe ludo dijete ...
Blid si, poj opočini! I nato tiho iziđe i zatvori za sobom vrata. Ivo nanovo natoči i sit se napije. Zatim se nalakti na prozor i, zamišljen, stade gledati u mirnu, pro,ъetnu noć. * On je više puta u životu u očima osjetio tople suze.
Zatim se nanovo nalakti na prozor i zagleda u noć... Domalo, postepence, u pameti čisto i jasno stadoše mu kao u okvir misli i uspomene, a šum
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— požuri da ga zapita blagajnik. — Ne znam... videćete i čućete — odgovori pop Momčilo, pa sede na trupac, nalakti se na kolena i ukrsti prste. — A lepo mu stoji ova kapa! — zausti Dušan, ali preko srca.