Matavulj, Simo - USKOK
Brastvenici s bjeguncem, skrenuvši nalijevo, brzo stigoše za jedan humak, gdje je bilo dragovo brastvo, osam kuća, prilično razmaknutijeh.
Odjednom potekoše jedno drugom, ali se na vrijeme odmakoše, jedno nadesno, drugo nalijevo, ne gubeći u tome mjeru igranja. Najzad, brzijem polukrugom izmijenjaše mjesta. Tako je igra tekla uz pjevanje i pucanje.
od pleća; pregleda je ozbiljnijem izrazom sa sviju strana; premjeri je pregnutijem palcem u dužinu; diže je naviše, nalijevo, desno, prema oku, pa poče: — Kutnji ti je stožer i ove godine tvrd! Jârog žita, kanda, biće dosta, ali sijena žlje!
Od njega nalijevo, naovitak, sjeđahu isto tako još trojica oružanijeh mladijeh Crnogoraca. Iza njih, u uglu kamene klupe, bješe prislonjen
Ložnica mu bješe nalijevo, odmah do mađupnice, jedna od najgorijeh soba, jer je primala svjetlost iz dvorišta, i to preko svedenog, gotovo
sa strane na četiri-pet koraka razmaka; Markiši i Peri dade znak da budu na krajevima krila; Labuda i Grubana posla nalijevo, a Jola nadesno, do Janka. Nečujno, kao sijenke, momci zapadoše — polijegaše ničice.
Oko vatre sjeđahu četvorica oružana, podbrijana i pod fesovima, te ne mogaše razabrati ko su. Stoka je pasla nalijevo. On se ušunja u stoku i uznemiri je. Na to čobani poustajaše i jedan reče: — Da nije zvijer? — Ne bih rekao!
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
To je strahota!... PRVI TURČIN: Sirota žena! TREĆI TURČIN: Još nije videla!... Babo, sad gledaj dolje, nalijevo, još malo niže Stambol-kapije; onđe na ćošku... (Stana gleda nanovo.) Vidiš li sad?... STANA: On je!... O, da sam ja!.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Al' eto ti slavnoga Lazara: kada viđe gospođu Milicu, ud'riše mu suze niz obraze; on s' obzire zdesna nalijevo, te dozivlje slugu Golubana: „Golubane, moja vjerna slugo, Ti odjaši od konja labuda, uzmi gospu na bijele ruke, pak je
na noge lagane, obrnu se i dva i tri puta, sav se čardak iz temelja trese; pa poteže sablju zarđalu, manu sabljom zdesna nalijevo, te on Mini odsiječe glavu, pa povika iz grla bijela: „Sad naval'te, moja argatijo! Nema vama Mine od Kostura!
Ako l’ mi se vjerovati nećeš, kada budeš visu na planinu, pogledaćeš zdesna nalijevo, opazićeš dvije tanke jele, — svu su goru vrhom nadvisile, zelenijem listom začinile, među njima bunar voda ima; onđe
To je Marko poslušao vile: kad je bio visu na planinu, pogledao zdesna nalijevo, opazio dvije tanke jele, — svu su goru vrhom nadvisile, zelenijem listom začinile; onđe Marko okrenuo Šarca, s njega
“ Đever snaši tiho odgovara: „Snaho moja, Hajkuna đevojko, obazri se zdesna nalijevo, pa pogledaj onog ihtijara štono sjedi, kao efendija, u crvenom stiskom tetrivanu, b’jela brada prsi mu pokrila: to je