Matavulj, Simo - USKOK
Dijete mnogo više nalikovaše na Milicu, nego na mater. Tada zagrajaše što koje: — E, ne valja tako, Dragiću! To nije lijepo!
Najšira lovćenska dolina, Cetinjsko polje, nalikovaše na kakvo sleđeno jezero; samo na jednom rubu, pod brdašcem jednijem, crnjaše se dugačka dvobojna zgrada, cetinjski
Na njemu bjehu mantije, a na glavi povisoka, crna, svilena kapa. Nalikovaše dosta na brata Sava, samo što mu obrazi bjehu protegljastiji i utonuli i što je imao dugačku prosijedu bradu.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Grof im ni rekao nije kud ih vodi, no im je pričao o drugom koječemu. Pšenelov dvorac nalikovaše Vencelovu, samo što manji bješe; bašta, avlija, prigrade — sve to bješe u boljemu redu negoli u onoga.
A bješe krupna ljudina taj pop. Manji nešto od serdara, a ni malo uži u plećima od njega. I nalikovaše mu liječak u licu. Razumije se, (u ono vrijeme) bješe obrijan i nosaše perčin, kao i svaki drugi Crnogorac.
“ opet će Milić. „Zvasmo ga Janko Kotaranin. A zgodan mimo momka, gle’te! Bi li rekao da spava!“ I zaista, Janko ne nalikovaše na mrtvaca; njegovi bijeli obrazi, kao da će se nasmijati do malo; njegove veđe kao da će se otvoriti, kad se momak
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Još iz detinjstva ona beše čudnovata i osobita i ne nalikovaše na drugu decu Marka Radonjića, niti na druge seoske devojke: beše u njoj mnogo neke neobične oholosti i samostalnosti,