Upotreba reči naliči u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

On ne plane, jer to te smese ne dopuštaju. On samo cvrkne, pa ostavi na sebi rupu, koja naliči više na onu kulu od srpskih glava u niškoj nahiji u staroj Srbiji i na ona u Africi, na ostrvu Serbi od španskih

Dučić, Jovan - PESME

MORSKA VRBA Sama vrba stoji nad morem, vrh sveta, Rasplela je kosu zelenu i dugu, Naliči na nimfu koja je prokleta, Da postane drvo i da šumi tugu.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

A Šamika, „mali fiškal”, lepo kuždravo dete, obraz bletkast, ali crte sasvim regularne, rekao bi da naliči na Pelagiju.

Pred smrt čovek filozofsko lice dobije. Pred smrt čovek jedan drugom najvećma naliči. A Šamika? Ni Šamika nije više negdašnji Šamika. Već je prešao grčko majorenstvo, već je preko trideset i pet godina.

Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA

SRETA: Trebalo bi da je moja, ali evo ušlo joj u glavu da je ona milostiva gospođa, gdi mlogo na milostivu gospođu naliči. Neće da prede, neće da kuva ćiriš. (Preši joj pesnicom.) Čekaj, paligorko, naučiću ja tebe!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

(Onaj u kupusa) 406 — U kom carstvu repu seju? (Repa se ne seje, nego seme od repe) 407 — Čemu naliči pola tikve? (Drugoj polovini) 408 — Šta je hladno, a žeže? (Kopriva) 409 — Šta na ovom svetu cveta, a na onom rodi?

Ćosić, Dobrica - KORENI

deset godina još jednako pletu, jer mali je ovaj svet pored reke, tesan je on ludskim glavama i jezicima u dolini što naliči na lipovu korubu. Na zapadu je šuma i manastir uvek gospodnji, a dno se otkrilo Palankom, isto gospodnjom.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

J. Dučić HS MORSKA VRBA Sama vrba stoji nad morem na steni, Rasplela je kosu zelenu i dugu: Naliči na nimfu koju su prokleli Da postane drvo i da šumi tugu.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Majka te moli, pašo svemoćan, Povrati rumen licu bleđanom, Po bledilu ga neću poznati. A još da više njemu naliči, Na ramenu mu glavu postavi, Ako ćeš roblje da se zaklinje Golemom snagom svoga tirana, A ne da viče strašnom

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Izgledao je, zaista, vrlo otmeno. Ovaj se okitio čipkama, a ovaj koji se ispružio potpuno u pravu, ničim više ne naliči na svoje stare.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti