Upotreba reči namamiti u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nesreća se za mene privezala. To bi bila moja ženidbina. Greh je na to namamiti drugoga!“ Kao da ga je neka radost bila ispunila, Pavle požuri i pope se u kola.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Uhvati me svrab od pomisli da bismo mogli čitav čopor namamiti na stupicu. Kažem to Doroteju. On klimnu glavom. „Mogli bismo“, kaže. „S čim“, podrugljivo pita Dimitrije, „s prutićima?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti