Upotreba reči namolila u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Jedva ga je, suzom gorkom, da se toga mahne, namolila. Otići će u Rosiju, pa će tamo biti sretna. Ali je Pavle dodavao, da kaže: Zar je ovo sreća, zar je ovo, što joj Bog

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

JELICA: Ja ću moga taticu namoliti da me za vas dâ, kao što je Culima svoga oca namolila. Samo mu nemojte kazivati da ćemo gore polaziti, jer on za te stvari slabo mari, pa nam neće dopustiti.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Izašla je za Sokom, i posle desetak minuta je nagovorila, ili namolila, da odmah ide i ocu se izvini. — Što pre, Soko. Ti si pametno dete i znaš da si oca uvredila, i da on to nije zaslužio.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti