Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
oči, najzad ona luda životinjska zabuna i komešanje i ista umukla oruđa nastaviše da bljuju karteč u leđa maločašnjem napadaču za kojim se ona ustremljena ala krvnički sruči. A kratko vreme potom front je bio miran i blesav.
Kostić, Laza - PESME
očajno propala raja, da padneš opet sa zlatna kraja prazne peteljke: Ta još ni repa nisi rasplela od umiljaja car-napadaču, trag mu je još na skrhanu maču luba ti vrela: A već se stare mašaš slobode, jabuku tražiš u božju vrtu, sujetom
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
smo u sunce, koje se povremeno pojavljivalo i uzalud pokušavalo da rasturi i odagna ovaj dosadni dnevni mrak što napadaču tako ide naruku.