Radičević, Branko - PESME
srce što vas zadojilo, Klonu ruka što da vas odnija, Poda mnome već zemljica zija, Pa i skoro zaronit me ladna, Da narani mnome crva gladna, Pa za nešto kratkoga vremena Nigde meni više ni spomena.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
103. Savi zlato, razvi zlato, a to zlato k'o i zlato. 104. Sazdade me Bog od' šta i Adama, svakoga napoji i narani; a kad umrije, niti mi Bog primi duše, ni zemlja tela. 105. Sam lončić u polju vri. 106.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Mesec dođe, a sunce ne dođe, Ostalo je dole u livade Da sabere travke svakojake. Da narani svekrovoga konja. Retka je to radost – jer sudbina vekovima nije bila štedra, pa nije ni danas – ali je utoliko
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ A meni je žao, beže, bilo, žao bilo dveju sirotica, pa ja uze do dve sirotice, odvedo i dole na čaršiju, narani i leba bijeloga i napoji vina crvenoga, pa pokroji na nji čisti skerlet, čisti skerlet i zelenu svilu, pa i onda posla
dvoru dovede, ispred dvora posadio roblje, tri tovara ljeba izlomio i sve jeste roblju razgodio; pa iznese vina i rakije, narani ih ljebom bijelijem, a napoji vinom i rakijom.