Upotreba reči naricala u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Kažu da je majka tako tužno naricala da niko ko ju je čuo ne mogaše zaboraviti njene zapevke. U zapevci nazvala je otoku „Crnom Barom“, a okôna sela nazvaše

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Tako je Marika naricala. Glas joj beše snažan, plač zdrav, a naricanje tužno, od srca. Svi udariše u plač. Sve žene tada priđoše oko mrtvog i

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

A jedna žena, sigurno nesrećna mati, sedela je više glave malog mrtvaca i tiho naricala. Prošli smo ćuteći... kada zađosmo u mrak, niko ni reči ne progovori.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

tamo, na groblju: koja je kakvu pitu umesila, i šta donela za razdavanje; kad je došla, dockan ili rano; kako žalila i naricala; koga najviše od pokojnih spominjala: da li muža, oca, da li sina, svoje dete jedinče, i koliko, do kog vremena

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Ali od te subote ravno do druge, Bogdana je svako jutro izlazila na pomol iza kuće I u glas naricala sa svojom srećom, za svojim domaćinom. Cvilili i drvo i kamen.

Krakov, Stanislav - KRILA

Naredio je kmetu da je skloni kod njega u kuću, i da je očisti od zemlje. Vasiljeva žena je naricala, jer je njena devojčica bila mrtva. Greda joj je prelomila kičmu. Vasilj je ćutke gledao u zemlju.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

— Ostavi me, bre!... — plakala je ona i dalje ludo, besvesno, sa rukama pod pazuhama išla i naricala, plakala: — Kuku, kuku, sine! Kuku, čedo! Kuku, mrtvo dete moje! Šta majka dočeka!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti