Milićević, Vuk - Bespuće
veseli smijeh, kao da zazveketa njegova sablja koju je on pasao sa tako mnogo uživanja, kao da se pomoli njegovo vedro, nasmijano lice sa blagim, dobrim pogledom; vazda izbrijan, dotjeran, namješten, utegnut; sa namazanom, pažljivo razdijeljenom
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
s kojom je živio i koja mu je odjednom život odnijela, a sada je mirna, spokojna, puna života, bezazleno, kao nasmijano čedo, u suncu igra se...
Ćipiko, Ivo - Pauci
On ga je još od djetinstva od srca volio. Njegovo obično nasmijano lice imalo je u sebi nešto primitivna, privlačiva. —Hoćete li se vratiti?— upita ga povjerljivo. —Ti ćeš mi umaći ...
Mislio je na bolesna starca, i pred oči dolazilo mu Marijino i bolno i nasmijano lice. Svi dosadašnji mirni sastanci s njome prikazivahu mu se živo pred očima. Gledao ih je sasma onakove kakovi su bili.
— Zdravo, gospodine suče! — i htjede da mu krupno lice dođe nasmijano. Sađe sa sjedišta; i sa sinom pođe u dućan. Pođe iza banka i uzme jedno pismo: — Gledaj ča brat piše!
njih prošao politički upravitelj, i ujedno zamjenik državnog odvjetnika, upoznaše ga, i ponizno ja pozdrave; Cirilovo nasmijano lice odjednom se produljilo i uozbiljilo.