Matavulj, Simo - USKOK
?“ Svi se nasmijaše. Sin mu Rako reče: — Prećera, tajko! Ne bi niko rekao ono, što je suviše daleko od istine! — A koliko je daleko,
Janko sjede i dohvati časovnik. Bješe oko sedam. Njeko lagano otvori vrata i pomoli se glava Krcunova. Obojica se nasmijaše. — Dobro jutro, Janko! Hristos se rodi! — nazva veselo mladić i poljubi se s njim... — Reci: „Vaistinu rodi!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
doma naši, doma!“ ali još jače no prijed tako da se svi nasmijaše. Na te njegove riječi, otisnu se iz gomile dvoje momčadi, jedna djevojka i nevjesta jedna, te iziđoše kroz kapiju;
“ upita Marko, provlačeći prste kroz kosice djetetu. „Ocu zeniti se, bome!“ odgovori dijete. Svi se nasmijaše. „A koju ćeš uzeti, de?“ zapita ga baba mu, a lice joj se razvedri i nasmija. „Uzecu Milju Đulovu!
“ „Stane!“ izgovori on naelak, krvavim ustima. „Koja Stane?“ reče Krcun. „Pejova“, odgovori on. Sva četir mu druga nasmijaše se. Krcun se odmah uozbilji, pa šćaše da ga još drma i da mu govori, no mu ne dade družina.
„Ponekad zagraj e bi probudio i...“ „I mrtve?“ „Ne samo njih, no i tebe, valaj!“ Otaš i Spasoje slatko se nasmijaše. Mišan mu odgovori: „Šapat u paprat! Ko ti je kriv e si lakosan ka’ kokot, a možda baš kao zec...
“ upitaće Milan gotovo ijetko. „Hoćemo, no...“ „A, glete, braćo, vrću se!“ reče Janko, kao prestravljen. Drugovi mu nasmijaše se. Turci, zbilja, svrnuše s puta na jednu ledinicu.
„Radiji bih s njom i na junački česov posao pregnuti, no s mnogijema što oružje pašu!“ Svi se tome slatko nasmijaše i potvrdiše. Te ih riječi navedoše da nabrajaju crnogorske junačice, iz starijeh vremena i one koje oni pametovaše.
“ I toj se nasmijaše. „A je li vjerena?“ zapitaće medik, onako kao nemarno, pošto odbi nekoliko dimova. „Ono... jest!“ odvrati najbliži
„Ma ne rekoste li da je vjerena!?“ pripita on i učini lice još čudnovatije, tako da se svi nasmijaše. „Ma ne reče li ti, maloprije: onaj kome je namijenjena?“ „Rekoh!
„Ja mnim e ste u gomili došli tu do raskršća, pa ste otuda jedan po jedan, kao... hm!“ poče on. Svi se nasmijaše. „Kako ćemo zajedno doći? Ovaj s Čeva, ovaj Cuca, nas tri iz Riječke nahije, taj do tebe i on otuda preo brda!
“ reče medik ulazeći. „A kome nije?“ reče jedan djetić, pa se tako smiješno obliznu, da se svi nasmijaše. „E, Bože pomozi!“ reče serdar skinuvši kapu. Svi se prekrstiše po nekoliko puta, pa onda posjedaše.
Gotovo svi se nasmijaše tome. Momak polako odriješi krpu, u njoj bješe druga, a u drugoj treća, a kad ova zinu, sinu, te povelika gomila,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Od nekoga dječka uzela je novu crvenu kapu i stavila je nahero na glavu. Njoj to liči, pa se gosti veselo nasmijaše, a pop Vrane ne može oka da s nje skine; i, gledajući je, časom zaboravi na goste, i njegove stroge crte lica popuštaju
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A u obraz sjetno, neveselo? Od šta si se, zete, razdertio? Na koga si s', zete, ražljutio? Al' se šure tebe nasmijaše, u jegleni ružno govoriše? Al' šurnjaje tebe ne dvoriše? Al' mahanu toj tazbini nađe? Kaži, zete, šta je i kako je?