Upotreba reči nasrnu u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— zavapi Marinko. — Teško nama!... Zar im je, bolan brajko, malo one čovečnosti! Koga napade? Gde to Turčin nasrnu na kuću ili čeljade čije u Crnoj Bari? Gde? Otkad je on u Crnoj Bari, mi agujemo.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

ala onaj čereg proguta, ona opet na njega nasrne, a on joj baci treći pa uzme i treću jabuku; kad ala četvrtom na njega nasrnu, on joj baci i četvrti čereg, pa bježi natrag, i tek da se uhvati za uže, a ala ispadne na polje, a on brže odseče od

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Eto, sad ću ceo duvar da pomračim! Još maličak pak ću videt’ sobu crnu!“ U tome maličku u plamen nasrnu, — Pak nestade i nje i njezina sena I ludila njena. »Javor« 1893.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Zasjeniše mu se oči. Samo nazire kako se nešto pred njim vrti, vijuga, ugiba. Rudonja nasrnu svom silom. — Podu'vati ga, Jabo! — viknu Lujo, kao izvan sebe.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

I zaista, posle podne nasrnu takva jedna prostačka rulja na naš hram, prodre u sve njegove prostorije, uništi i opljačka sve što joj do ruku dođe.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Nek se pamti na čiji dom, kuću nasrnu! SVI BRATSTVENICI (odlaze žurno): Njegovu glavu! MLADEN (sam): A ja, oh, ja idem otrova da nađem...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti