Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
oko sebe išao je kao uvek nemarno, upadajući posred blata svojim dugačkim, bosim nogama i gledajući u stranu, uporno, natmureno. — Šta bi, more, sa tvojom Nazom? — upitah ga. — Koja Naza?
— Šta bi, more, sa tvojom Nazom? — upitah ga. — Koja Naza? — poče on natmureno da mumla i da se skuplja onako gô pod onom svojom ponjavom i košuljom. — Pa tvoja žena. — A!
A on je, opet, samo gunđao. Nikoga u oči ne gledao, već ispred sebe, natmureno. I stenjući koje od mnogog odela, koje od suvišnog jela, vukao bi se dišući mrtvo, teško, prosjački...
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Nešto se događalo u njemu. Ali on osta nepomičan i ako osetio Hristića. I tek docnije: — Šta je? upita on natmureno i bez volje za razgovor. — Posmatrao sam zalazak sunčev. Bilo je divno. A ti?
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
kao milost i razonoda, oficiri, koji su pucali, počeše se okupljati, sve više, oko stola, kraj kojeg je Vitkovič sedeo, natmureno, ne skidajući pogled sa Isakoviča, dok je Kostjurin hodao i stao.
Pominjao je još samo tasta, koga je sad jako cenio i sažaljevao. Jašu, senatora, a šmoklju. Đurđe je Pavlu govorio natmureno, i o Petru. Sav se, kaže, izgubio, otkad mu je dete umrlo.
Milićević, Vuk - Bespuće
Samo pred starijima od njega razvlačilo se njegovo natmureno lice, puno ponizne i pretjerane ljubaznosti; njegovi gvozdeni i čvrsti pokreti omekšavali su, njegov jak, kosmat vrat,
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Ne boj se, neće ni njima lako biti da se dočepaju Grmeča — natmureno dobaci jedan iz grupe koja se kupila pred kućerkom.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Boj se Ti, apsandžijo, aja se ne bojim! S rukama na leđima, praćen pandurom s puškom preko ramena, natmureno ponosit ide preko pijace, suljajući se po snegu išaranom balegom.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Sa streha i iz natmureno srebrnasta neba sipi i kaplje sitna rosa, koja obuhvata cela čoveka, prodire mu do tela i, čini ti se, uvlači se i u
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Ozlovljeni kačar prekrsti ponovo noge, nasloni mrke gusle i zaguđe. Spočetka tiho i mrtvo, okrećući sve načine guđenja natmureno n zabrinuto, pa onda usporenije a jače, dok ne zaječa cela odaja.