Upotreba reči natrunio u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

znam ima li koga, ko bi se pohvalio: da mu gazda Raka nije što zakinuo, opanjkao ga, posmehnuo mu se, ili makar u čemu natrunio. Već omatorio i upola osedeo, pa opet neće da se okani čuda.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Tvoji jadi i moji su, junače! Izgubio si pobratima — evo ga!... Ja ću ti biti i drug, i brat, i... sve!... Ko je tebi natrunio, i meni je!... Hoćeš da se zbratimimo?... Pa ga gledaše okom punim suze i sjaja.

Samo nije mogao pametovati zašto su oni na njega tako mrzeli, kad im nije natrunio ni koliko crno ispod nokta. Noć je bila tiha. Bahat njihovih nogu odjekivao je. — Bože, ja lijepe noći! — reče Zeka.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Što ne bi? Ali se boji ... gleda sebe. Gazda Jovo nije joj kael, a on je naše crkve tutor... Biće da je neko natrunio... Ali da ti pravo kažem, ne bije me briga za nju! U dućan kad stigoše, nađoše silu ljudi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti