Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Nasta dođe, sede kraj moje postelje, doneše joj jedan zemljani sud pun vode i ona poče bajati i šaputati: — Trčak, natrčak, protrčak, Protrč', groznice, Kraj glogove kućice... itd. Nisam je dalje ni slušao.
a od duga vremena i dosade, pokušah da ponovim u sebi reči tetkaNastine, ali od svih ostade mi u pameti samo reč natrčak i ta se reč strahovito okomi na mene.
mislim što drugo, da govorim razne stihove, da čitam očenaš, da brojim do pet stotina, ali sve to nije pomagalo, reč natrčak mi je lebdela na usnama i jednako sam je šaputao.