Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Na podu groba behu poređani ostaci strinini: glava, ruke, rebra... A više njih, naslonjen na budak, sav umrljan zemljom, natuštena čela, razbarušene, zemljom posute kose i golih, crnih, kosmatih grudi, stajaše Stanoja i gledaše u strinine poređane
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
(Čini mi se da sam primijetio, samo se nikad ne usuđujem da otvoreno kažem, da to mrdanje obrvama, ta natuštena čela, to odsustvo osmijeha, to nabiranje čeonih kvrga i čvoruga, stoje na kudikamo većoj cijeni kod primitivnijih
Ćipiko, Ivo - Pauci
On krenu dalje... Polako koračaše, sve osluškujući oko sebe tajanstveni šapat natuštena prostora. Osvojila ga lagana osjetljivost, i on ne razmišljajuć ni o čem podao se prijatnu uživanju...
Ure udarahu odmjereno, podmuklo; iz natuštena neba poče da sipi, a on požuri kući, da ne pokisne ... * Nekoliko dana iza toga, Ivo nalježe uveče na dva težaka pred