Upotreba reči navaljivao u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Putnik ruča i ode da istražuje starine po varoši. Mojsilo se još porazgovara sa advokatom o svom poslu, navaljivao na nj da već pomene jedanput, jer prose devojku drugi.

Vala, mili mi se više ni živeti. Vide Purko da je Strahinja od teška derta otišao iz Ovčine; da je navlaš navaljivao da čuva zarošku vodenicu ne bi li tu poginuo, i da će odista otići u svet, pa, možda, i propasti gdegod...

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— Idem i ja. Čivutin mi obrekao da će u ovo doba doći da kupuje vino. — Hajd’mo! — Hajd’mo! Čekmedžijić je osobito navaljivao, pa mora i čika-Gavra. Svi se digoše. Najpre ode Pinterić i Čarukdžić, počem se sa čika-Gavrom i Ljubom oprostiše.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

kći, prolazile su i stajale, u svetu Isakoviča, blede, ili rumene, ali neme i stidljive, a ni jedan od tih oficira nije navaljivao na te buduće žene. Ako se i to desilo nekom, među njima, pročuo se više od opštinskog brava.

“ – ali je bilo jasno da se šali. Pavle je, uostalom, navaljivao na Petra da se pokori tastu i da, ili odustane od selidbe u Rosiju, ili da ženu, do proleća, ostavi ocu.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— A da je konj pakostan i zavidljiv, da tuđu sreću očima ne može gledati? — navaljivao je majstor. — Bog s tobom, nemoj kukavnu marvu ružiti.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Bakonja se naviknu, te je mogao i ustajati ranije. Koliko se sprva ustezao, toliko je sad više navaljivao da se ide. Tako je trajalo do ustavaka mesojeđa, koje te godine bijahu u polovini marta.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pa, savršeno tačno podražavajući Nikolu, dreknu: — Tačka! Jedan debeljko iskrivljenog vrata navaljivao je dobroćudno. — Jednu od Vojislava Mlađeg, Mikobere, molim te. — To ne dopuštam — prodera se Nikola. Sit sam ga.

Stezao sam nos da ne prsnem u smej. Tako mi je nešto smešno bilo. On se teturao, navaljivao na mene svom težinom, išao čas brže čas lakše. — Drži tempo, druže, tempo! — opominjao sam ga.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Za mnom pokulja hladan vazduh, a kad pritvorih vrata, poklopi me neka teška polutama. Vetar je navaljivao za mnom. Sa obe strane videli su se gusto pribijeni kreveti, a na njima još živi kosturi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti