Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Poša otrča te propusti na vratnice oba konjanika, i upita: — A kad ćeš kući, popo? — Sutra naveče ako sretno svršim posao — odgovori pop — a ako ne bude ništa, eto nas i ranije. Zbogom!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Kruniju nešto taknu, ona poblede. — Pa kad će to?... — Sutra naveče dolaze prosioci. Gledaj te spremi sve što treba. A i njoj kaži... Krunija izida iz sobe, bleda kao mrtvac.
On kad jedared rekne — rečeno je!... Svu će te iseći ako mu se usprotiviš!... A on je rekao Ivanu da dođe sutra naveče!... Zar ćeš ti sramotiti našu kuću i njegovu reč?... Nemoj, ćeri, tako ti moje hrane kojom sam te odranila!...
— Jelicu ti prose za Lazara. Ako se u se možeš pouzdati — idi, stani na put! — Kad? — Sutra naveče. — To neće biti! — reče Stanko, a meso mu zaigra. — Zato ti i javih.
— Sutra naveče. — To neće biti! — reče Stanko, a meso mu zaigra. — Zato ti i javih. Ako tamo ne budeš sutra naveče, onda nje radi ne idi više. Lazar hoće, Ivan hoće, Turčin hoće!... I ona mora biti Lazareva, manj da umre!...
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Dan kada mu kći pripada od deset pre podne do sedam naveče. Praznik! — Niko ne tvrdi da vi nemate pravo jedanput mesečno na svoju kćer...
Matavulj, Simo - USKOK
Ovo su ti naši običaji naveče Božića. Ovako ti je svuđ kroz Crnu Goru, pa i po Primorju, po Hercegovini, po Bosni, po svoj Srbiji i bog te pita
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Toga popodneva djed je bio toliko udobrovoljen da me je naveče čak i u mlin poveo. Do dugo u noć sjedili smo na mlinskom pragu i gledali u pun mjesec, nas dvojica, velika i mala
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Odsjedi starina sedam dana u sreskoj „buvari“, a kad se vrati, ublijedio i mučaljiv, on mi naveče poprijeti prstom. — A ti, jezičko, nek te ja još jednom čujem da blejiš kakav je ko, pa ću ti ja pokazati.
Da je on mrtav, i njegov bi sat umro. Pa da, tako ti je to. Toga popodneva djed je bio toliko udobrovoljen da me je naveče čak i u mlin poveo.
— Ostavite vi dječaka na miru, to je moj Vasilije. Tek drugog dana naveče, dok su u dvorištu neke škole žvakali nedokuvan kukuruz, Vasilije se nešto prisjeti i poče da gunđa: — Pa da, sad ona
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad oko ponoći, čuje on kako se Ćosa sa ženom dogovara da sutra naveče pripreme sve stvari za seobu u vodenicu, i to sve da potrpaju u jednu veliku kacu, pa na saonice, i tako da odvuku u
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
“ — baš kao da smo naumili da doručkujemo u devet naveče. Mislim, bilo je u njegovom glasu nečega što me je teralo da ga ujedem za nogu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
ga nikad nije spominjala i obarala je oči kad bi ga drugi spomenuli, ali se sjećam iz najranijeg djetinjstva kako je naveče pred lijeganje, kad je mislila da ja već spavam (dok sam naprotiv pritajena daha žmirio kroz trepavice), dugo stajala
Vjerovao sam da je najpogodniji čas za motrenje ljudi naveče kad liježu. Tad upoznajemo njihovo dublje, tajno, pravo svojstvo.
Katkad i po čitave dane. I njegove šutnje bile su možda značajnije od njegovih riječi. XIII Naveče pred spavanje, na plavičastoj ivici između sna i jave, najjače se razigravala mašta.
s još nekoliko mladih muzikanata iz trupe na izlet u naše mjesto; sasvim nakratko, samo od jutra do popodneva, jer je naveče opet imao predstavu. Ali već je i to bilo dovoljno.
kao da je bila sazdana na teret svih ostalih u porodici, iz ušteđevina svih drugih članova, kao s mukom skucan miraz. Naveče bismo se nakratko sastali u dnu sjenovite aleje malog gradskog parka, podno poprsja starog pjesnika latiniste kome je
Preko dana se, na primjer, smijemo našem sinoćnom strahu, čvrsto uvjereni da duhova nema. A naveče još uvijek uviđamo i sebi ponavljamo da duhova nema — tek, i pored toga, mi se bojimo.
Sutoni na terasi. Ugodnobolna razdragana pisma drugu iz školske klupe, miloj djevojci koja naveče odvodi iz naslonjača na lijeganje sestrinu hidrocefalnu lubenicu sa žućkastim kovrčama, pošto se dovoljno nasunčala
Proveo sam neko vrijeme, za minulog rata, u jednom izbjegličkom karantinu. Naveče bih se dovukao do ograde, razmaknuo prstima dvije bodljikave žice i proturio glavu napolje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ja odzvonim i dođem amo, a on ostane ležeći. Kad to pop čuje, pošalje ga kući i reče mu: — Sjutra naveče dođi opet k meni. Mali reče da hoće, pa zakala i otide kući.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Razdragan je što je došao njegov red da ovu „blaženu uru” klečeći i moleći se posveti milostivome božjemu sinu. Naveče pođe kao i obično u crkvu na propovjed. Jezuita, naročiti misionar, dijeli riječ božju sakupljenome narodu.
A kad domaćica hoće da ga čemu podvori, veli joj: — Ko će meni ugoditi kada zdravlja nemam? Da ubije vreme, naveče razgovara s domaćicom. Ali večeras ni domaćina u kući nema, zadocnio se preko običaja.
Nastupio je dan osveštenja. Uoči toga dana, naveče, muzika je svirala vesele koračnice, ulice umjetno sjajno osvetliše, a crkvena vrata prelivahu se u plamenu šarenih
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
“ Još istoga večera odveo me je jednome krojaču, kod koga sam naručio odelo. Rečeno mi je da će biti gotovo sutra naveče. Kupio sam još nove gamašne, cipele, rublje. Preksutra izjutra, kada sam se obukao i pogledao u ogledalu...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gazda Jovo cijelo proljeće ne izlažaše iz kuće, ne silažaše ni u dućan, već jedan dućanski momak naveče donosio bi pisma, dužničku knjigu i novac k njemu u sobu, — tako sređivaše trgovačke poslove.
— Dakle, kako je? Šta radiš toliko vrijeme u selu? —Obikao sam... —I kod nas je dosadno, nu prođemo se... Po podne i naveče učini se partija, a gdjekad, znaš, zamiješa se i malo žešće... Prolazi se. Bravo!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Našto da gine narod, kad sutra naveče inače moramo da položimo oružje. Dalje nemamo kud! — dodade kapetan Dušan. — Baš zato! — brani svoje gledište Živadin.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
: dođu kome na večeru pa im onaj da što te ponesu u torbama što će jesti do sjutra naveče; a kadšto ih jatak namjesti gdje u šumi pa im nosi i ručak i užinu.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— nisu to priče Đoke Potrka. Čak i naveče, kad bi se koji od naših dječaka zatekao negdje podalje od kuće i morao da se vraća sam, po mrklu mraku, nije se više