Upotreba reči navikla u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Mi, već stari, sami sebe ne možemo tako lasno poboljšati kako možemo našu decu. Ova, koja jošt nisu sasvim navikla ni zlu ni dobru, u najsposobnijem su vremenu kad na zlo, na lukavstvo, na nepravdu i na svaku budalaštinu mogu

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Gde je bilo teže, tu ste mi pomogli. Ovo već mogu polako i sama!... Prolazi godina po godina. Miona se već navikla na samotinju i teret. Čisto sad ne bi verovala da može biti i drukčije! Deca joj poodrasla. Ognjan uzeo petnaestu godinu.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Hodeći tako sastajala se i s učiteljem: najprije ga se, vele, plašila, ali poslije se već navikla. Tako je to išlo mjesec dana. U to doba Mara posta još zamišljenija. Čudnovato se poče ponašati.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Onda je nastao rat, odvojili se. I na onoj daljini i zbog one opasnosti, a navikla već na njega, zaboravila je sve njegove mane i sva ona poniženja, pa ga čak vatreno, sa svim iskreno poželila, i zvala da

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ona je na te glupe šale, kaže, već odavno navikla. U braku su već šesnaest godina! Isakovič tako primeti da nema prave, supružanske, ljubavi, između te lepe, mlade žene

I ona je na zidu imala ogromnu svoju senku. Sela je na stolicu umorno, a uzela svoj instrumenat, na koji je bila navikla, kao u snu.

Ona su plakala, gorko, kako samo deca znaju da plaču, kad izgube nekog, njima dragoga. Ona su bila navikla da zajedno spavaju, igraju, a uglas govore, sva. Ni jedno od te dece, sem najmlađeg, nije govorilo samo za sebe.

Ta strasna žena, međutim – koja je bila navikla na muža i bila sa njim zadovoljna i sretna – uspevala je uvek, nekako, da se Višnjevski, prema njoj, ponaša kao prema

Petrova žena, koja je bila odrasla pod strogim pogledom svog oca, kome su se, često, tresli sedi brci, nije bila navikla, ni na takve razgovore, a još manje, na piće. Raskošna trpezarija Višnjevskova okretala joj se, kao tumbe, oko glave.

za toliki put, pa mu je ostavljao i svog psa, ali kučka nije ostala sa starcem, nego je pošla sa sinom, na koga je bila navikla.

Samo je strašno širio crne oči. Ana nije bila navikla, osim kad su se ljubili, da te oči, takve, vidi. Bilo je u njima nečeg tupog, kao da Đurđe prisustvuje nekoj sahrani, u

U Đurđevoj ljubavi bilo je sad nečeg hladnijeg prema njoj, bez onog obožavanja, onih usklika, divljenja, na koje je bila navikla i kojima se smejala, zadovoljna.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

se zaplitahu i u njeno odelo, jednako je, ljubeći je sad, za rastanak, u usta, ponavljao slatke reči, na koje je bila navikla u prvoj godini braka.

Razumeo je da je ta žena, kao devojka, bila sirota, plašljiva, navikla na samoću i neispunjene želje. I da to više nije. Razumeo je da je ta žena posle bila postala krupna i jedra životinja,

U raskalašnosti na koju beše navikla, ona oseti kako ludi i kako bi rado ostala i duže, pod tim jako plavim istočnim nebom, koje joj beše pre tako dosadno,

u zanosu, ne vide više promenu boja po stvarima, i sve jasnije senke gvozdene rešetke prozora, iza zavesa, koje beše navikla da gleda, inače, svakog jutra.

vide kako se razliva sa brda, u vrbake i poplavljene šiprage i baruštine, nad kojima su letele rode i vivci, koje beše navikla da posmatra, sedeći kod prozora, kao i mirna stada na obali, koja su se ogledala, glavačke, u vodi.

Strahujući godinama za njegov život i bojeći se da ga ne ubiju, ona se, grozeći se toga, bila navikla da misli kako će on umreti, ili kako će ga jednoga dana vratiti kući krvavog, tim pre što je i on uvek to govorio.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

1623) — Mlado se drvo savija. (Vuk, br. 3043) — Prut dok je mlad valja ga savijati. (Vuk, br. 4554) — Što dikla navikla, to nevjesta ne odviče (što čoek u mladosti nauči, ono jednako čini). (Vuk, br.

nesposobnost za krupnije promene kada on već zađe u godine, odnosno kada prođe „kritična faza“ učenja („Što dikla navikla, to nevjesta ne odviče“, „Star se Vlah poturčiti ne može“).

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Biće sami. Zaboravljeni. Istina, Pariz je lep, a i Helen je dobra, ali navikla je nekako da nedeljom priča s njima, da ih obiđe, da se isplače.

Ona mu otkriva da je pun ljubavi, a da to uopšte nije znao... Prija joj, kaže, da se brine o njoj. Nije navikla da joj pridržavaju stolicu, otvaraju vrata kola, pripaljuju cigaretu... Njeni vršnjaci se stide da budu pažljivi. – Opet!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

to jest ono što odrasli osećaju kao njihovu suštinu — ali je dotiče izravno i bez uobičajenog poštovanja na koje nas je navikla izgrađena kulturna svest.

Sremac, Stevan - PROZA

malo s Nastom kafedžikom, koja je bila tako širokih grudi da je trpela najneslanije šale, tim pre što se već na njih navikla, jer ih već skoro sedam godina jedne iste čuje iz njegovih usta.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ali i sada, kad bi one došle, ona nije izlazila iz sobe; ostavljala majku da se tamo s njima razgovara. Navikla se već, i teško joj da se s njima sastaje.

I kad vidi šta je, kako je sve to: muž, kuća... ona se umirila, navikla. Istina s mukom, teško, ali ipak navikla se. Kad već nije bilo sve onako kako je zamišljala, nadala se, pa kao u

I kad vidi šta je, kako je sve to: muž, kuća... ona se umirila, navikla. Istina s mukom, teško, ali ipak navikla se. Kad već nije bilo sve onako kako je zamišljala, nadala se, pa kao u naknadu za to, gledala je da bar ona, kuća,

Naročito taj plač dobro joj je dolazio, kao davao joj neke naslade i unosio u nju života, vatre... Navikla, i bilo joj je dobro.

Pokojnik, usamljena, jad, plač, — toliko se bila navikla na to, da joj je to već bilo kao omilelo. A znala je da će opet biti bola i muke, kad počne da se od tog naviklog jada

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Posle izvesnog vremena, toliko se navikla na te dočeke da je počela čak i da izbacuje parole. Na primer, kada je predsednik Zapadne Amulije,

Posle izvesnog vremena, toliko se navikla na te dočeke da je počela čak i da izbacuje parole. Na primer, kada je predsednik Zapadne Amulije,

Na Brdu! Izranjam iz svog rodnog smoga i iznenada mi dođe da se onesvestim od svežeg vazduha. Nisam navikla. Pešačim tako kroz taj beogradski Bluberihil i zirkam levo-desno a, bogami, ima šta i da se vidi: pred svakom kućom —

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

SIMKA: A čiraci, šta kažeš za one srebrne čirake? SARKA: Meni se budilnik dopada. Navikla sam; nikada ga nisam imala u kući, ali navikla sam. TRIFUN: Pa kako si kog đavola navikla kad ga nisi imala?

SARKA: Meni se budilnik dopada. Navikla sam; nikada ga nisam imala u kući, ali navikla sam. TRIFUN: Pa kako si kog đavola navikla kad ga nisi imala?

Navikla sam; nikada ga nisam imala u kući, ali navikla sam. TRIFUN: Pa kako si kog đavola navikla kad ga nisi imala? SARKA: Moj prvi muž spavao je kao top, bog da mu dušu prosti, ali drugi budio me je po nekoliko

Pa eto, kraj njega sam se navikla. GINA: A šta veliš, Simka, za onaj servis; čisto srebro, za dva'es' četiri osobe. SIMKA: Ti se, Gino, kanda zaplaka

GINA: Pa ima, nije da nema, i ubrisano je, nije da nije ubrisano, ali ja tako navikla. SARKA: Jeste, pravo da ti kažem, i ja tako! Volim ti u tuđoj kući ubrisati nego ne znam šta da mi daš.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

To već beše mnogo Na tako otvoren razgovor Lju bica ne beše navikla. Ona čedna detinja osećanja, koja se ulevaju u dušu još majčinom hranom, počeše se buniti, ali ih postepeno ućutka i

Nikakve pretnje, nikakvih zahteva ne ču se više od njega. Ljubica se već tako navikla na njegove pohode, da ih u izvesne dane i sama očekuje, postale su joj čak prijatne.

Ali je ona već navikla da ugušuje misli o tome. — Kaži gospodinu nek iziđe u hodnik, ili nek dođe ovamo, reče ona tihim glasom.

Posle se već navikla, a u višim razredima beše veoma zanimljivih stvari... Do sad se redovno u pismima izveštavala o stoci, o susedima i

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

A njoj nije bilo ni malo krivo što je otac ne voli. Nije na to navikla, nije znala za njegovu ljubav, pa joj je i njegovo ponašanje bilo obično.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

I sama Sofka, koja je bila navikla na toliki sjaj, ipak čisto pretrnu. Ponova ga poljubi u ruku. | — Hvala, tato! I siđe dole.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

To je bilo starcima za veliko čudo. Prvo čudo bi, što se zima ne potaja između ta dva roka, kao što je navikla. Drugo čudo, što ona ne zastade, niti se obrnu u polasku. A najveće čudo što repom ne ošinu.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Ionako te merka u dekolte! CMILjA: Nisam ja mala! IKONIJA: Ako su ga i pustili, neće dugo! Što dikla — navikla, brzo će on ope dupe na kiblu! Po zatvorima trines meseci godišnje! CMILjA: Šteta, tako zgodan, a taka propalica!

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— reče on. — Di je ona za beduastog Jozicu! Osim toga, da li je ona za naše selo i za našu kuću! Ona je navikla živiti u ravnici, pa, borme, i u svakom izobilju. — Lako je za sve to, ako ti samo oćeš — umiješa se Kriva.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— O, vi ste vrlo, vrlo vredni, gospođice Tanja! — Da, da. — I navikli ste već, radite sve? — Nu da, navikla da. — Dobro govorite srpski. — Moram, da!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

sam da će vam prijati — odgovorila je isto tako tiho i nasmiješila se, kao da tačno osjeća smisao moje zahvale. Navikla na bolesnike, valjda ih dobro poznaje.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

njenu prirodu, a bezrazložna tuga, iz koje se na mahove ispoljava volja za žinotom i srećom, muti joj mir na koji je bila navikla.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Sofkinome doživljaju upravo to i nalazimo: s jedne strane, odveć velik prostor (VP), preko mere onog kućnog na koji se navikla; s druge strane, odveć malen (MP), tako da je pritiskuje.

vide kako se razliva sa brda, u vrbake i poplavljene šiprage i baruštine, nad kojima su letele rode i vivci, koje beše navikla da posmatra, sedeći kod prozora, kao i mirna stada na obali, koja su se ogledala, glavačke, u vodi“.

u zanosu, ne vide više promenu boja na stvarima, i sve jasnije senke gvozdene rešetke prozora, iza zavesa, koje beše navikla da gleda, inače, svakog jutra.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Tone, pada mrtva nada U naruče mrtvom Bogu, Izumrlo što je moglo, Samo boli još ne mogu. Navikla se suza oku, Izdahnuti tu je rada; Al’ se s mrtva oka vraća, Pa na mrtvo srce pada.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ostala čeljad, navikla svakidanjim dolascima, šetaše obalom i ne obaziraše se na pristanište. S broda baciše uže i postaviše dasku.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ni o pogrebu muževljevu, ni posle pogreba nije temeljno promenila toaletu. Ni prave crnine, ni vela, nego ono što je navikla da nosi pri radu, i zbog rada.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ako ste i besmrtni dusi sazdati plemeniti, da kako sam za spasovo bogonarođenje od vrla lepog k meni glasonoše navikla, tako i od vas sade neki dobar razgovor mi da dočujem...

Što je oporo ono se s klinovi cepa. Što dikla navikla, to i svikla. Tamnice nisu za goveda praljene, nego za nauk ljudski. Ko što traži, to će i naći.

čuda posle s manovenjem jednim dokonale i sama ti proznaješ čista kano istinite i sklopne mudrosti carica sašta no si i navikla sve to što je od Boga postalo slavno i veliko...

— No što jošte od mene zaktevaš da ti po volji učinim? — Eto, to ti jošte zakazujem: što si god ti od pre dikla i navikla, ono sve od sej dobi da imaš ostaviti i u bolju se ruku okretati.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti