Upotreba reči naviku u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Velja sleže ramenima, uze jednu žišku na lulu, pa iziđe rekav: — Ako, ako, ćir-Trpko!... Ćir Trpko imao je jednu naviku, koja se nije baš tako slagala s onim njegovim pravilom »sos račun«.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

« Gđa Sida nije mogla to da trpi, smetalo joj je, upravo kvarilo njen dojakošnji red i naviku. I ona je naučila svako predveče da sedne na klupu pred kućom i da se javlja mimoprolazećima i da daje savete Juli koja

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Ali će onaj koji zna za ovu naviku lako poznati da li je ušao kod Srbina, makar to bilo i po očuvanoj staroj ženskoj narodnoj nošnji.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ršumović se nije libio da stihoklepačku naviku podigne do stila, do stava, do odnosa prema svetu. Zato je, čini se, i naišao na tako nepodeljen prijem; postao je

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Tu je dakle naviku zadržao i docnije kao slobodan čovek i išao češće u kafanu. Kad bi izašao koji njegov rad, on bi ga onda, ako niko ne

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

oblika, naročito u upotrebi ili ne upotrebi raznih organa živih stvorova, dakle u dejstvu onoga što je prešlo u naviku.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

straha od nje ili kakve potčinjenosti, nego zato što mu je bilo žao nejakoga stvora, pa je to naravno posle prešlo u naviku, te se postepeno izvrglo kao u neko njeno stečeno pravo da mu kafanu ne dozvoljava.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

On onda za sobom povlači dalje i veće obroke, dok napokon naviku sjećanja ne smijeni navika nesjećanja — sve je u tome. No ne varajmo se: to je uvijek neki labilni, nesigurni,

Najkasnije oko dvadeset i pete, to je kod većine naglo prestajalo. Dakako, ukoliko im međutim nije prešlo u rđavu naviku, kao grickanje nokata, ili ukoliko za vrijeme tog pubertetskog spisateljstva nisu našli načina da na njemu fundiraju

identični, nezamjenljivi ja, ima nešto prosijedu ili prorijeđenu kosu, da su mu leđa nešto pogrbljena, da je dobio rđavu naviku da nosi naočare, i tome slične trice? Još je nešto od naročite važnosti.

Sad se sprijateljio s leškarenjem; uzbuđenost i nemir prometnuli su se u lijenost i naviku. Pri zakopčavanju odjeće sa zadovoljstvom konstatira svoju bijelu, dijetetsku nabuhlost.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Moj otac mu je skrenuo pažnju na to, rekavši: “ Povuci taj kaput, oštetićeš mi točak.” Imao je čudnu naviku da govori sam sa sobom, i to bi činio vrlo živo, upuštajući se u žučnu raspravu i menjajući boju glasa.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

I na kraju, da još samo pomenemo jednu staru naviku u tumačenju književnosti. Postoji, naime, navika da pisce poistovećuju s ponekim njihovim likom.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

ISAK (približuje se Ćerimu): Hej, prijatelju!... Aga-Ćerime! Ti si bar pašin hlebac kusao, Pa ćeš mu znati mudru naviku: Gde dvoje rade, treći miruje! Ustranu malo! ĆERIM (uklanja se): Zmija!... I tu se našao!... GLAVAŠ: I to je čuo?...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Padoše mi na pamet reči komandira Stojanovića: „Nikome nije milo da pogine“. Te i njima. Ali su već stekli naviku, i lakše podnose... Hteo bih da kresnem žižicu, ali ne znam dokle dopire svetlost. Onda sam prilegao i slušam...

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Ali docnije pak je bila i radosna što može staru naviku da produži. Da je kao pre gotovo svaki čas kod Mladenovih. Da slobodno, trčeći, vijući se, čas odlazi kod njih, čas kod

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

se dočepao narodnih pesama, koje je tako nekako čitao kao da su mu gusle bile na kolenima, pa se tako nekako uneo u tu naviku da bi pogdekad u desetercu počeo i da govori sa nama: Deder, Žiko, iz četvrte klupe, Ako li si junak od megdana,

Tako, na primer, ako je neko opredeljen da bude kaluđer, on već od malena ima pritvornu fizionomiju, dobar apetit i naviku da meri tuđe zalogaje; ako je opredeljen da bude policijski činovnik, već od malena prisluškuje tuđe razgovore i

Njemu je to a, b, s prešlo toliko u naviku da bi, kad bi me prozvao da govorim, posle postavljenih pitanja na koja ja, recimo, ne bih odgovorio, ovako završavao:

korisno zvanje, tako da kod vojnika ravnanje postane prava navika, pa ipak, kad izađe u život, ne ume da sačuva tu lepu naviku. Možda i zato što se u životu više ceni istrčavanje ispred fronta. Drugo čemu te uče u vojsci, to je: da ideš u korak.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ili: dede ti, „kipislcauf“, dok mu to nije prešlo u naviku, i postalo uzrečica. U podne je žega neizdržljiva. — Iz mene ne izlazi više ni znoj — žali se potporučnik Vojin.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti