Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Na stolu „vravou“ bješe gomila hartija (većinom Naćvareve pjesmice), a Bakonji bijaše najoštrije zabranjeno da ih ne dotiče, no ih je vra slagao, čisteći guščijim perom prašinu
— On je pri-mi-nu-ja! — Šta? — Da... umra!... umra je!... Svi potekoše u đakonsku ćeliju, koja se nalazila između Naćvareve i Tetkine. Zbilja jadni Škoranca ukočanjio se, a otvorene mu oči. Na krevetu i na podu dvije lokvice krvi.