Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Poče da viče, tako, da se nadaleko čula: Ubi ga, kažeš? Ubi im čoeka? Ej hej, Pajo! A koliko oni ubiše našijeh, pa nikim ništa. Ubi, veliš? A oni? Tolike nas na robiju, a druge među nama kuga.
A Đurđe ni u nos, nego gura mene: Kaži mu, veli, da nisam ja Mojsije! Krenulo je našijeh, u Rosiju, na hiljade, pa što da ja marim, koliko ih je još na putu, koliko?
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
, isto, s. 117. ⁵⁹ Karadžić, V. S., „Pravi uzrok i početak skupljanja našijeh narodnijeh pjesama“, u: O jeziku i književnosti, Prosveta—Nolit, Beograd 1987, s. 136. ⁶⁰ Maretić, T.
Karadžić, V. S., O srpskoj narodnoj poeziji, Prosveta, Beograd 1964. Karadžić, V. S., „Pravi uzrok i početak skupljanja našijeh narodnijeh pjesama“, O jeziku i književnosti, Prosveta—Nolit, Beograd 1987. Kevendiš, R.
Matavulj, Simo - USKOK
nas zanago za jednu dobru carevinu, nâko što smo rasuti, kao stado bez pastira, i što su pod tuđinima, radi grijehova našijeh starijeh careva i kraljevâ!... A bog zna razumiješ li sve što zborim? — Razumijem — odgovori gost, zvonkim glasom.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
« Vuk Karadžić napada »višu klasu«, veli da su »umotvorine našijeh učenijeh ljudi takove da im se svak ko ih pozna mora smijati i žaliti narod što nema prema sebi učenijih klasa«, i
Tako što se tiče prvoga uzroka i početka moga skupljanja našijeh narodnijeh pjesama, riječi i pravila u jeziku, to je jedina zasluga G. Kopitara.
Docnije, 1842, pišući o toj prvoj zbirci svojoj, rekao je sam: »Da ja one vrijednosti našijeh narodnijeh pjesama, koje su Grim i Gete i Kopitar u njima našli i svijetu je kazali, nijesam poznavao ni onda kada sam
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
I tako evo najprije našijeh narodnijeh pripovijedaka, za koje mislim da će u svome rodu biti tako znatne kao što su narodne pjesme u svome.
poješće nas za ručak sve do jednog“, reče ovaj, „i najbolje će biti da se mi okanemo vraga i boja, te da ne iznašamo našijeh koža na pazar, već da maglimo kud koji“. Na to će zapitati onaj najstariji vuk: — A koliki su?
Otvaraj knjigu iz koje se bog moli za kišu, i ako nam kiša ne pane oni isti dan, nećeš našijeh proskurica bëli jesti, ni ikakva bira imati.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Objesio pušku o ramenu, pa čepuka, tamo i ovamo, po poljani kao svi ostali; a odovud neki od našijeh, umimogred, pokraj odže mini i tisni mu od lakta rožinu njegovojzi u grlić šišani.
Tu se odmah pomutismo grdno, pobismo se ognjem iz pušakah; napravismo petnaest nosilah, šest našijeh, devet njihovijeh. BOGDAN ĐURAŠKOVIĆ Vrijeme je da se okupimo, vrijeme je da što uglavimo.
VLADIKA DANILO Blago meni, moji sokolovi, blago meni, junačka svobodo! Jutros si mi divno voskresnula iz grobovah našijeh đedovah!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Sjutra je, gospodine, Božić grčkome zakonu. Danas je narod došao da pazari. Ovdje osim Crnogoraca ima i našijeh podanika, Orahovljana, Lepetanaca i drugijeh. Otkad su Francuzi bili, slobodno je izvanjskom narodu da u grad ulazi...
“ Gospodar izađe a svi glavari za njim. III Sveti Đurađ jezdijaše na svome bjelcu put našijeh strana. Proljetni svetac, vido je iz daleka golemijeh smetovâ po dubodolinama i zaladinama, ali je i nazirao prisoje
„Bogami, momak!“ reče medik, odignuvši obrve. „E, obišao sam mnogo našijeh krajeva, ama vjere mi, ne vidjeh nigdje, pristalije ženske glave!“ „A od koga je, ha!“ prihvati neki, čisto s ponosom.
?“ „Bi li krupnijeh među vama?“ zapita vidar. „Ne. Lisac nekakav, prepredeni lisac! Stade nam popovati oko našijeh starijeh običaja, oko vjere, a sve medenim riječima.“ „Ja sam mu lijepo odgovorio!“ umješa se stari.
Ozrinić bješe jedan od onijeh te su u Duzi s Jankom u četi bili. „A hoće li koja od našijeh ženskijeh doći?“ zapita Joke brata. „Neće nekako ne mogoše!“ odgovori on. „E, ne mogoše, a od šta?
Čini mi se, veli, pogiboše još dvojica od našijeh, a nekolicina se raniše. A, veli, blaga poniješe na tovare! Pri samome jednom Trebinjcu, veli, nađoše jedanaest stotina
Bilo ih je, veli, trideset i tri a našijeh dvadeset. Tri su, veli, živa umakla, a trideset ih naši posjekoše. Sam beg Adumović, soko sivi, posječe šestoro
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Bog i u naše i u vaše pleme udijelio u svačem sreću i berićet, kako u prava i sretka mjesta rišćanska! Za zdravlje našijeh plemenika i dogovornika!
Sad svi jednogrlice zaviču: — Istina je, čestiti veziru! Ako ne bude istina, evo našijeh glava a tvoje sablje! Vezir sad poviče na momke: „Obojicu svežite i u surgum odvedite!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
zahvalni prijatelj Vuk Stef. Karadžić PREDGOVOR Godine 1821 ja sam u Davidovićevijem novinama naštampao nekoliko našijeh narodnijeh pripovijedaka i zagonetaka, uz koje sam ovo kazao: „Ja sam prije nekolike godine dana htio da izdam malu
knjižice: „narodne Srbske pripovedke”, ali šteta što jezik u ovijem pripovijetkama niti je čist narodni niti je jezik našijeh narodnijeh pripovijedaka, nego u njima ima i gramatičnijeh pogrješaka u našemu narodnom jeziku (kao n. p.
— Poznato je da je G. Đorđije K. Stefanović još prije nekoliko godina skupio podosta našijeh narodnijeh pripovijedaka i poslao ih Matici Srpskoj da ih ona naštampa, a ona ih predala nekome da ih popravi, pak
č. Ljetopisa za godinu 1846 „Sыhь carevь i tri labuda.” Ja imam još za jednu ovaku knjižicu našijeh narodnijeh pripovijedaka, ali bi mi bilo vrlo milo kad bi mi još koju ko poslao, osobito iz Hercegovine i iz Bosne i
I tako evo najprije našijeh narodnijeh pripovijedaka, za koje mislim da će u svome rodu biti tako znatne kao što su narodne pjesme u svome.
oglasio, a koje riječi ja ovdje mjesto ikakve druge preporuke evo navodim: „Evo našijeh narodnijeh pripovijedaka, za koje mislim ua će u svome rodu biti tako znatne kao što su narodne pjesme u svome.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Ali, gospodine, ja kao espapim ovo je boj — vatra je. A mi nastupi na Turke, a će ce ko od našijeh raniti, pa boga mi i poginuti — ljudi smo smrtni — te eto meni puške ako hoću u obadvije ruke po jednu. — O, brate!...
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Nu, đeco, pooštrite ljute grebeštake, da siječemo kota anadolijskoga — a bo’zna malte neće bit i našijeh otpadnika i poturica: Bošnjaka, Hercegovaca i Arnauta?... A sada zbogom, đeco... ja odoh. (Vujo Odlazi.) KAP.
PERJANIK: Žnaš, gospodaru, đe su najgušći oblaci onđe i munja sijeva — tako donekle viđasmo kapetana u nebrojnoj česti našijeh krvolokah, đe oštrim palošem po grudima potučene izmeti krstove piše, bog mu pomogâ!...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad dođoše crkvi Petrovici, veli njima Senjanine Ivo: „Dete, braćo i moja družino, da mi ovđe vatru naložimo od pušaka našijeh kundaka, od mačeva našijeh nožnica“.
njima Senjanine Ivo: „Dete, braćo i moja družino, da mi ovđe vatru naložimo od pušaka našijeh kundaka, od mačeva našijeh nožnica“.
opremila, da otide u Lijevna grada, da sakuje toke triestore na mojijeh trideset hajduka, i načini tridest čelenaka na našijeh trideset kalpaka; svake toke da su pozlaćene, moje toke od oke četiri, — one da su od suvoga zlata, i u njima tri
četiri velike dahije načetvero razd’jeliti vojsku, načetvero kô četiri brata; poći ćemo iz našega grada kroz našijeh sedamn’est nahija, isjeć ćemo sve srpske knezove, sve knezove, srpske poglavice, i kmetove što su za potrebe, i
ugledavši Musinu glavu, skočio od straha, Maretić kaže: „Može se misliti da je ova crta nekim osobitim putem došla da našijeh pjevača iz starogrčkih pričanja o junaku Perseju, koji je sa sobom nosio glavu grdosije Meduse, koju je prije ubio, pa
Senjanina Ivu. Petrovica je izmišljena crkva. Od pušaka našijeh kundaka, od mačeva našijeh nožnica, tj. od kundaka naših pušaka, a od nožnica naših mačeva.
Senjanina Ivu. Petrovica je izmišljena crkva. Od pušaka našijeh kundaka, od mačeva našijeh nožnica, tj. od kundaka naših pušaka, a od nožnica naših mačeva. Stadoše se ognjem premetati, tj.