Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
oblake, naslagane na oblake, kroz hladno kišno sivilo i mrak (kako se smrklo, tako je i zahladilo), kroz koju je nebesku ključaonicu onaj zakasneli sunčev zrak na onih nekoliko usamljenih kuća, na onom dalekom planinskom prevoju, pao?
Afrika
izloži kožu svetlosti zvezda, meseca, pa da se razume otkud onoliko nesvesno ogorčenje kod tropskoga belca na veliku nebesku zvezdu od koje u stvari sve živi.
Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE
pod levom sisom Do ptice britve u tom kamenu U tutu tutinu u leglo praznine U gladne makaze početka i početka U nebesku matericu znam li je ja Seme ti i sok i sjaj I tamu i tačku na kraju mog života I sve na svetu 7 Šta je s mojim
Matavulj, Simo - USKOK
Kad sunce granu, sve što bješe kršteno prekrsti se i prizva nebesku silu u pomoć, najviše riječima: „Sunce na pomol, gospod bog na pomoć!“ Pa se svijet poče zgledati.
Lalić, Ivan V. - PISMO
Pri tom ponavljači — Ponekad nazreš u vazduhu, leti, Nebesku ružu koja milost zrači — I to je znak, al osnova se seti: Vinčansko pismo, žig u ilovači. (2—3.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
SENTANDREJA, ІRІЅ FLORENTІNA Pomirisala si cvet perunike Zatvorila se u nebesku krunicu I zaćutala V. Popa: Sentandreja Gledam li te zrakoplovnu, valnu, u girlandi jesenske fasade, ili sliku
Zapravo grm si koji s nizine brda nadraste, skupiv u krošnju odeždu zemsku, nebesku nošnju. Pazuha Tvoja otave dve su. Množi rukavce ruku ti reka.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
I opet se, oboje, uspinju U svetlu nebesku pustinju. (Orlu je živeti najmilije U dvorima Gromovnika Ilije.) I pošto nije gladan, On po sto puta na dan Zmiju
JUN Mesec je pun kao kljun. Iskri se srebro u odblesku. Jedna zvezda seda u čun I tone u dalj plavu, nebesku. Tračak iskosa, pao u žbun, Koliko da osvetli notnu svesku Popca što svira: jun! jun! jun!
Ćosić, Dobrica - KORENI
mnogo ranije, seća se, pa toliko puta je mislio o tome, baš tamo kod onog zabrana na kosi, sada, naravno ne liči na nebesku kapiju, kao onda, gledan na mesečini od Morave. Šta je čitao na tom raspustu?
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
slepi guclar, starac, jednom godišnje, u avgustu, kad se zvezde otvaraju, sam istera svoja kola i konje u noć, pod nebesku pustinju, i onda peva tužbalicu koju niko nikada neće zabeležiti. DODATAK. Sredinom juna 1817.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
ANĐEO TUGE Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, Spustivši bleđanu glavu na zvučnu srebrnu liru, Ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica, Poslednji akord zvoni. Božanska neka tuga svetli se sa njenog lica, I ona suze roni.
Ako je tvoj Bog hteo da budeš Zemaljski cvetnik rajskih cvetova, Uneo ti je nebesku pregršt U vrelo srce pre svih vekova! Treba l' da rađaš, zašto se brineš? On će poslati Duha s daleka, Da cvet potera..
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Zabezeknuto posmatrahu učenici tu veličanstvenu nebesku pojavu, a Pitagora im reče: „Vidite li njen savršen geometriski oblik?
On, učitelj je rekao“. On ih ostavi da još neko vreme posmatraju tu, njima neshvatljivu, nebesku pojavu, a tada im reče: „Vreme je da pođemo kući, inače ćemo pokisnuti do gole kože“. Oni se digoše i pođoše niz breg.
Time je Hiparhos otkrio jednu vrlo važnu nebesku pojavu, koja dobi kasnije naziv precesije ravnodnevica. No na slavu tog otkrića imaju svoje pravo i pomenuta dva
svoje pravo i pomenuta dva prethodnika Hiparhova, jer bez njihovog kataloga zvezda ne bi Hiparhos mogao da primeti tu nebesku pojavu.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
poetskom sugestivnošću, kao u ovim stihovima iz pesme „Sentandreja“: Pomirisala si cvet perunike Zatvorila se u nebesku krunicu I zaćutala.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Aranđelove glave upravo u trenutku kad se on, stojeći iza Dafininog kovčega, seća njenog pogleda koji - već pretočen u nebesku modrinu - odozgo sija: „Njene oči bile su mu još u pameti.
Petrović, Rastko - AFRIKA
izloži kožu svetlosti zvezda, meseca, pa da se razume otkud onoliko nesvesno ogorčenje kod tropskoga belca na veliku nebesku zvezdu od koje u stvari sve živi.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— E, dobro... Ne znate šta je dalje bilo. Dakle, naljutio se Bog na zemlju, povukao svu nebesku policiju i rekao: neka se tuku, ne bi li im najzad došla pamet!... Ugrabe tu priliku Srbi, i kidnu sa Krfa.
Sveži povetarac pirka. A sunce zalazi lagano iza Dobrog Polja, kao da nam pokazuje put... Nekada su tamo bile bačije. Nebesku tišinu narušavalo je samo blejanje ovaca i jaganjaca, i čula se jeka zvonaca. Sada vlada tamo grozna pustoš.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
oko Jajca, a na drugoj strani sve se više i više uzdiže okrugli, crveni mjesec, probijajući se kroz tanku bledunjavu, nebesku modrinu. U trenutku se obliše debeli mlazevi strahovitog vodopada kao krv crvenom svjetlošću.
Ilić, Vojislav J. - PESME
ANĐEO TUGE Sa raspuštenom kosom, pod vencem od ljubičica, Spustivši bleđanu glavu na zvučnu, srebrnu liru, Ja vidim nebesku sliku. Sa pokidanih žica Poslednji akord zvoni. Božanska neka tuga svetli se sa njenog lica I ona suze roni.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
sada da smo i ravan Zemljinog ekvatora raširili daleko, daleko izvan naše Zemlje - onda će ta ravan presecati prividnu nebesku kuglu po jednome krugu koji se zove nebeski ekvator.
Kopernik je, kao ono Mojsije, video izdaleka obećanu zemlju, a Galileji nas je u nju uveo. On je svojim dogledom razbio nebesku kristalnu sferu, a Zemlji je naredio da siđe sa prestola na koji su je postavili i da se zadovolji skromnom ulogom
1825 godine publikovao je Laplas svoje veliko delo u pet debelih tomova sa kojim je, na temelju Njutnove nauke, izgradio nebesku mehaniku kao samostalnu naučnu disciplinu.
, ja pođoh u Beograd da na njegovom Univerzitetu predajem racionalnu mehaniku, teorisku fiziku i nebesku mehaniku i da na tim temeljima sazidam jednu novu nauku. HHIІІ PRVO NAUČNO DELO I NjEGOV POSTANAK.
Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA
ih vinom Oslobodila iz žara sedam gugutki Otpojala sa njima sedam večernji Pomirisala si cvet perunike Zatvorila se u nebesku krunicu I zaćutala (1950—1971) SAVIN IZVOR Moj zaludni hodu Na Savinu vodu (Srpska narodna
Petrović, Rastko - PESME
Ruke orača i ruke u mornara Pokazuju zlatnu nebesku žegu pod tamnom kožom sveca. Krilo galeba još na miris talasa zaudara I ruke Bogorodičine uvek čuvaju celov meseca.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Da je bacio udicu mogao ju je u času uhvatiti. Ali, ne osvrće se momak, ne gleda. Zna: ko zvezdu nebesku u srce primi — dušu je svoju izgubio! Ali, sopstvene ga oči ne slušaju!
Niko nije saznao zašto. Je li ovoga puta isti slučaj? — Dobro bi bilo da ne napuštaš nebesku baštu! — reče Velika Zvezdana Majka, ali Zvezda nije mogla da prihvati njen savet. — Moram da je napustim, majko!
Zatim zaključa nebesku baštu. — Šta li je sa Zvezdom? — pitao se Čobanin i svirao tako nežno da je lišće s vrba kapalo, a mesečina se kao