Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Turska vojska je kažu ove pesme nebrojena. „Svi mi da se u so prometnemo, ne bi Turkom ručka osolili“; „da iz neba plaha kiša padne, niđe ne bi na zemljicu pala,
care s Turcima u šetnju, a carica s bulama u šetnju; Stojan krade ključe od riznica, a Ilija ključe od arova, nagrabiše nebrojena blaga, pa uzeše dva dobra konjica, pobegoše u Kotare ravne.
U nas, braćo, četiri dahije, Aganlije i Kučuk-Alije, i u mene i Mula-Jusufa, u svakoga ima pusta blaga, nebrojena, po dvije magaze.