Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
MANOJLO: Ja ne znam kako se mogu reči izvrtati. DOKTOR: Jerbo je duševna rana u neizmerime dubine kraj svoj spustila. MANOJLO: Uhu! ala je to duboko! Ko je to spustio u dubine kraj? Ko? DOKTOR: Duševna rana.
Dakle: Čovek je čovekom samo čerez razumnu dušu. Jesi li upamtio? MANOJLO: Jesam. DOKTOR: Duševna je rana u neizmerime dubine kraj spustila. MANOJLO: I to znam, samo ne znam zašto se tako krije.
Tek sam danas stupio u službu, no opet znam da je čovek čovekom samo čerez razumnu dušu, da je duševna rana u neizmerime dubine kraj svoj spustila, i filosofija je traži. ŠALjIVAC: Pa mislite li je naći?
MANOJLO: Pa znate li, gospodine, kako je čovek čovekom samo čerez razumnu dušu i kako je duševna rana u neizmerime dubine kraj spustila. DOKTOR: Ajde, ne budali! MANOJLO: Vi ste me tako učili.