Ćipiko, Ivo - Pauci
vječnosti duša mu se rastapaše u sveopćoj harmoniji beskonačne ljubavi, u čijoj sili blijedila je i iščezavala — u neizmjernosti prostoi sama njezina djetinjska prilika... Tako se pomalo prilagodi domaćemu životu.
se je vjetar utolio i prestao šum koji ga je blažio k'o najutješljivija daleka muzika, u kojoj se njegova duša gubila u neizmjernosti pustora... Uto poče da sipa blaga kišica. No to potraja tek nekoliko časova, kad grdno sijevnu i zatutnji.