Teodosije - ŽITIJA
pošalji Duha tvoga svetoga i obnovi stvorenje tvoje, saberi raznesene ude njegove i zaveži žilama tela njegova tvojom neizrecivom vlašću i silom nevidljivom!
I tako u umiljenju mnogom molitve Bogu mnogo upražnjavaše i ispovedaše se. Posle toga svetlost velika u neizrecivom viđenju u pešteri zablista, i san od njega ode po danu i po noći, i mišljaše kao da je na nebesima a ne na zemlji u
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
dana mladosti, pa im se blaziranost topila kap po kap, a strah da će ovaj čudesni monolog uskoro prestati ispunjavao ih neizrecivom tugom. O laku, laku noć! Nek mir i spokoj steku se u tebi Onakvi kakve nosim ja u sebi...