Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Pođem ja i dođem kući u Brankovinu, da se spremim za Rusiju, al̓ eto ti Damjana iz Kutešice k meni: „Hajde — neli — zaboga, eno Turaka na Drini i nije i̓ vrlo mlogo; izlaze te pljačkaju pak opet na Drinu, a mi sedimo na Siminu Brdu.
„Udari”, neli „Kučuk iznenada; a mi se počesmo tući a k planini izmicati. Tu nam pogibe trinaest momaka osim ranjeni̓.
— Opet on siroma zaklinje se, neli: „Vidiš kolika je ova ordija?” Ja kažem da vidim i da nigda tolike video nisam. „Vidiš ovo polje?” — Kažem: „Vidim”.
Tek prošlo četiri — više li manje li — sati, dotrča meni u Valjevo momak: „Muštuluk, neli, Hadži-beg noćas uteče natrag na planinu”.