Upotreba reči nemilosno u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

Oh, zašto me još u klici Nesi, Bože, umorio? Zašto si mi nemilosno Bela dana otvorio I pokazâ još suviše Svako čudo i milinu, Te s' oteo tić ludani, Brzo nagâ u visinu?

Rakić, Milan - PESME

Neko ih muči, a ne znaju ko je. Jauk i piska svuda oko mene. Steži, o steži, nevidljiva silo! I nemilosno kosti moje mrvi, Dok najzad moje ne prestane bilo, I ne iscuri kap poslednja krvi! Steži, o steži, nevidljiva silo!

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Kolijevke kakve bi trebale ne imadu sve naše rijeke; vidimo li mi ova strašila đe pustoše nemilosno zemlju? Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najviše ludosti, bez poretka najdublja nauka, sna ljudskoga đeca al'

Pandurović, Sima - PESME

A mesec mirno, zaleđeno gleda. Na snežna polja i urvine leda. Studeni vetar nemilosno šiba. ZABORAV Jedan spomen tiho još u meni tinja Na prošlu radost ovog mutnog dana, Kad skrušeno sitna kišica

Higijena nesećanja vida Moj bunovni san i savest što mi Duh i telo nemilosno lomi. Higijena nesećanja vida. Gledam da se svega manje sećam, Da ne žalim ni prošlost, ni sebe, Da se tiho što beše

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Neko ih muči, a ne znaju ko je. Jauk i piska svuda oko mene! Steži, o steži, nevidljiva silo! I nemilosno kosti moje mrvi; Dok najzad moje ne prestane bilo, I ne iscuri kap poslednja krvi! Steži, o steži, nevidljiva silo!

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

crna lica, roge i repove, mnogima se rasklopila usta, a mnogima za vrat obrnula, jošt izroda svakoga gadnosti. Nemilosno vjerne sluge neba hulitelje svoga tvorca gone, zlo ćeraju s svijetloga dana u kipeće bezdne tartarove, na nebesnu

Ova će ih tirjanstva carica nemilosno, s užasnijem vidom, nasilstveno, po svojemu pravu, svoboditi od teškoga jarma, te ih vraćat u život duhovni.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Narode moj zarobljeni i kukavna Otadžbino moja! Nemilosno me tjeraju s groblja, šibaju me strašno i riječi mi u grlu staju.

Svako je čeljade strepilo i osjećalo da se nešto nevidovno uvlači i podmuklo širi po torovima i stajama, obarajući nemilosno sve živo pred sobom. — I Jablana jutros među silnim mrlinama nađoše mrtva u toru!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti