Ćipiko, Ivo - Pauci
tom mišlju, prelazi, skačući s kamena na kamen, hitro preko gaza nabujale rijeke, što danas jače no obično huči. Neosjetljivo nastupi proljeće, probudi opočinulu zemlju i oživi razgovorom planinu nad selom.
Sunce naginje ka zapadu i planini, uzmiče u dolima, dragama i ispod greda, ispred modričastih sjena koje neosjetljivo dižu se sve više i više.
A kad bi nestalo i poslednjega sjaja sa zapada, a noć se istiha i neosjetljivo spustila, redovito silažaše moru. S kopna bi zaćarlijao vjetrić i golicao ga po licu.