Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Pamtim, okrutno pamtim — kao što se već okrutno i neotkupivo pamti iz djetinjstva sva sila stvari od uprav nikakva značaja i vrijednosti!
Takav nam se ljudski stvor priviđa neotkupivo opterećen svojom ljepotom, zarobljen njome još prije rođenja. Ni sjene kakvog nemira, ni traga prepuštenosti slobodnom
Nasuprot tome, neotkupivo pamtimo kakvu beznačajnu tricu — šare tepiha u gluhoj najamnoj sobi po kome smo, neke daleke jeseni, zamišljeno gazili,
Doduše, bojim se da je tebi taj kome ti služiš i robuješ, neotkupivo robuješ, jer on sav izrasta iz tebe, baš iz tog i takvog bića, zadao dosta muke, dosta jada.
Zamislite samo: morati stalno, neprekidno, bez časka odmora nešto htjeti! Biti neotkupivo osuđen da uvijek nešto hoćeš! Mazepa privezan na hatu svoje volje.