Upotreba reči nepomični u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Borba beše očajna, ali sila beše jača, te joj se ne može odoleti. Mrtve su zamenjivali živi, koji stojahu nemi i nepomični, očekujući da ih snađe ono isto što i njihne drugove, preko čijih se talasa nemilosrdno gazilo...

Afrika

Sav ugalj nije još ni posle večere ukrcan. Nalazimo se i dale blizu pristaništa, nepomični na pučini. Osvetljeni velikim lampama crni ukrcavaju tamno kamenje iz šlepova. Dakar blista.

Mladići i stariji ljudi u tihom žagoru, koso osvetljeni lampama. Lepi mladi derani, odviše lepi, ispruženi po slami, nepomični, zamišljeni.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Video je u njoj, kako se kreću, kao senke, samo dva‑tri vojnika. U kapiji, iznad mosta, čekrci su bili nepomični. Kapija se, izgleda, ni noću nije zatvarala, dizanjem mosta.

Ponavljao je da bi se do guvernera zatvora moglo prodreti, lako. A na dvorištu tvrđave, nepomični, ostali bi samo mrtvi. Volkovu se to brbljanje Isakoviča bilo dosadilo i jedva je čekao, da tog oficira vidi da je

Pred Đurđem bi, kao pred nekim teškim, strašnim, medvedom, stajali ukočeni, kao nepomični, prepavši se, ali su majoršu pratili očima, kao da je neka nebesna pojava, kakvu pre nikad nisu videli.

Zvao se – kaže dokument – Marko Ziminski. Mnogi su doseljenici, u tim bitkama, ostali na zemlji, nepomični. Oni, koji su ostali živi, odvedeni su na novo zborno mesto: Poznanj.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

U tišini, koju ni prolaz puka nije mogao da poremeti, vrhunci planina ostadoše nepomični i jasno vidni, tako da Isakovič, ceo dan, ne skidaše sa njih oka.

Zagledanom u tu nakazu, njemu se i drugovi u ogledalu, nepomični pred jednim velikim, drvenim satom, čija se šetalica klatila tamo‑amo, žuta i sjajna kao Sunce, učiniše kao dodole.

Matavulj, Simo - USKOK

U pitomom bokeljskom zatonu more bješe mirno kao ulje, te brodovi, usidreni i privezani, stojahu nepomični. Milica poznade onaj, na kome kupiše vino, i reče pristavu: — Bogami, radije bih se navezla na debelo more, da mi se

Milićević, Vuk - Bespuće

Njega to sve umaraše, i vožnja, i misli, i natpisi, i onaj nepomični čovječuljak s mišjim očima i ogromnim zavežljajem više glave.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Dvojica poslednjih izneše lagano Rajka. Ali njegova glava i ruke bile su mlitave, očni kapci nepomični, a usta široko otvorena. Bio je još mlak. U mračnoj zemunici nismo ni primetili kada je nečujno umro. Ipak...

A oni iz rovova posmatraju žalosni kraj svojih drugova, koji su domalopre bili živi, a sada nepomični, obliveni krvlju leže. Čudno... čudno.

Bilo ih je sa raznesenim grudima, drugi su ležali nepromenjeni ali nepomični, kao da su zaspali. Ležalo je šest naših vojnika sa licem naslonjenim na kundak, kao da nišane... Bili su nemi...

Pandurović, Sima - PESME

Sve umire onda kada mu je vreme. ODBLESAK Noći cele, k’o aveti bele, Nepomični borovi i jele Ogrnuti snegom mirno bde. Svi su puti zavejani.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Kad se mokar i ljut nađoh na obali, desnica mi je stražarila nad drškom noža, videh da je nepomični čovek s podignutom rukom samo stablo vrbe s jednom jedinom kratkom granom. Nešto otegnuto ostade u meni.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I dok izudarani vojnici stoje nepomični kao krstače, jako postiđeni, sa crvenim obrazima, i ošamućeni gledaju svaki u svom pravcu, on prelazi dalje.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Zagledan u tu nakazu, njemu se i drugovi u ogledalu, nepomični pred jednim velikim, drvenim satom, čija se šetalica klatila tamo-amo, žuta i sjajna kao Sunce, učiniše kao dodole”.

Krakov, Stanislav - KRILA

Drugi se zgrčili podbij eni pod nešto nagnute ploče uvijeni u krila šatora, nepomični mirni kao mrtvi. Tako je bilo sve do jutra.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Sav ugalj nije još ni posle večere ukrcan. Nalazimo se i dale blizu pristaništa, nepomični na pučini. Osvetljeni velikim lampama crni ukrcavaju tamno kamenje iz šlepova. Dakar blista.

Mladići i stariji ljudi u tihom žagoru, koso osvetljeni lampama. Lepi mladi derani, odviše lepi, ispruženi po slami, nepomični, zamišljeni.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Očekujem da dođe neko da me iznese. Oslonio sam se malo na ruke. Oko mene ležali su nepomični vojnici. A tamo levo, negde daleko preko bugarskih rovova, grmeli su topovi...

Malopre bio je živ. Kao u kakvom bunilu slušam kako vojnici govore da na poljani vide još trojicu koji su nepomični... Ali jedan, izgleda, odaje znake života. Komandir se trže i pozva podnarednika.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Niko joj nije odgovorio. Svi su stajali nepomični i užasnuti. Ona je ponovo pitala. Ponovo su ćutali. Onda su se našla dvojica među okupljenom gomilom kojima je bilo

Svi severni gradovi u našoj blizini nepomični su i u miru, posade su tamo. — Koji gradovi? — Pa, Paramun, Subjel, Zlostup, Kozjak, Borač, Breznica, Čestin.

Popnem se na konja, izjašem na obalu dvadesetak hvati uzvodno od vira naspram gaza. Pogledam: i on i ona su nepomični. Nadnosi zatim svoje lice nad njeno i ja ne znam da li je ljubi, ili je miluje; da li oplakuje njenu smrt ako je mrtva,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ali sada je došao čas da vidimo: „Ko je vera, a ko nevera!“ Vetar je duvao iz Rugovske klisure. Vojnici su stajali nepomični i nemi, onako promrzli i pogureni, izgle-dali kao zaleđeni. Oni veruju svome komandantu i svojim oficirima.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti