Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On u svoju istinski lirsku poeziju unosi sebe lično, svoje lične doživljaje, svoja lična osećanja, opeva svoju nestašnu, katkada i razuzdanu mladost, ne bacajući na svoje stihove veo predrasuda i obzira, no kao prkoseći starima,
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Kmet zovnu Gojka, a ona produži gledati na prozor. Čiča Stojan nešto tumaraše po dvorištu, vičući uzgred na nestašnu decu, koja mu poremetiše dosadanji mir i usamljenost. — Šta li si sanjao noćas, bratiću? reče uzgred jednom mališanu.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Al’ mi u isto doba i majke vera i kćeri Sveta čistota volju nestašnu tesno sapnu. Neće usna moja sa lica t’ rosu satresti, Sam u sebi reknem. Majke je vera sveta!