Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Samo, dok je Đurđe – u tuči – svog protivnika, gužvao, do nesvesti, a Petar ga jednom, ali sabljom, udarao – a Trifun glavu gađao – Pavle je, onog trenutka, kad bi ujeo, udario,
Petar je bio, posle svoga pada sa konja, donet, kući, u saonama, koje su iznenada stale pred kućom, donoseći oficira u nesvesti sa Kostjurinovog egzercirišta.
Ležala je kao u nesvesti, rvala se sa babicom – koju je Đurđe bio u Kijevu našao – i urlikala je od muka, polumrtva. Oči joj behu širom
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Pola u nesvesti, opuštena, ona je grčevito ponavljala: „Umreću, umreću.“ Dotle je njegov brat izišao iz kola, suv, žut, u dugačkom ćurku
Grčevito se držeći za trbuh, klatio se podignut, kao u nesvesti. Kad sluge raskriliše vrata trpezarije i pokazaše sedišta za bogatim stolom, Isakovič se trže i nekom medveđom snagom
Za strašnim vriskom, kojim je vriskala svu noć kad je iz nesvesti povratiše, nastala je u njoj potpuna tišina. Promena je bila tako brza i užasna da joj skoro pomuti mozak.
ne prirede igranke, gde se pivo nemilice trošilo, ili večere, na gradskim trgovima pred crkvama, uz fenjere, gde se do nesvesti žvakalo.
malo docnije i po četvrti put, da bi poveo konje, probijenih creva, uhvativši se za kaiš, mrmljajući sebi samom, već u nesvesti, bolno: „O Bože, o Bože.
U nesvesti, sa drhćućim usnama, cvokoćući zubima, na kojima se beše nahvatala pena, nije se više doticala ni onih grozničavih, zam
Devera svog, Aranđela, koga je u bolesti često i rado sanjala kako je ljubi pod pazuhom i kako je golica. Padajući iz nesvesti u nesvest, prekidala je to jutro svaki dodir i sa nebom i sa zemljom.
Radičević, Branko - PESME
Onesvesnu, al' šta posle beše, Šta činiše, kud li me odneše, Ja od svega ništa ne znam drugo Do da leža u nesvesti dugo, Pa kad jednom opet dođo k sebi Da nikoga ukraj mene ne bi, Krom gorice, kamenja i noći, Sam tu samcit bez
Al' naposletku s' iz nesvesti prenu, Pa sluškinju kraj sebeka zglenu, Pa upre u nju to stakleno oko, I malko diže, uzdanu duboko, Pa onda mladoj
„Po lekara, po lekara!“ Sluzi plao progovara. „Brže, brže, sedlaj smesta!“ — I iz izbe sluge nesta. Iz nesvesti sad s' probudi. Tamo-amo okom s' čudi! „De je ona, de je mila? Ona s' nije utopila.
Kostić, Laza - PESME
Seća se tužan kale u nesvesti, seća se svoje ropske zapovesti, oseća grižu u grudima guje, oh, ala jede, oh, ala truje! Jede mu srce, pluću i
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Fiezole, 1921. SERBIA Isplivah na groblju, u nesvesti, kao modar rak. Vaznesen u zelenom vrtlogu, iz bezdana. Sa neba je u svet oticala noć zvezdana, a Mesec, u tamu,
Ljubav mutna više na usnama mi ne rudi, nit mi po nesvesti protiču preobraženja. Zgasnuo žar za Tobom sija mi još na grudi, ali pun žalosti i očajnog razdraženja.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
” Srce mi je lupalo u prsima; činilo mi se kao da ću izda[h]nuti. Poležao sam kao u nesvesti. Kad sam se po nekoliko opet u sebe vratio, došlo mi je veliko raskajanije što se od te mile zemlje udaljujem.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
dok je gospodin Leđenski prekraćivao vreme kockom u kafani, a ona se previjala, sagorevala u grčevima, čeznula do nesvesti, plakala onim velikim bolnim plačem do prave obamrlosti, i najzad junačkim samoodricanjem u tuzi, u sažaljenju nekom
Uznemiren, zbunjen i uzbuđen do nesvesti ja sedoh ponova na svoje mesto i najedanput zaboravih sve, ali sasvim sve zaboravih o čemu sam maločas mislio.
Ove sirćetave krpe menjala je ona za sve vreme nesvesti Jaćimove na njegovome čelu i slepim očima. I tada Jaćim pogleda u ženu, zatim pogleda u tanjir, a zatim progovori:
Kaplju oni tako svih šest božjih dana u nedelji, a i nedeljom do podne, i tek ako se malo, iz one nesvesti, povrate posle podne, kad oblače gerok, dugačak do ispod kolena, i leti u preklanjskom slamnom šeširu što se žuti kao i
A ja? Ja sam se brzo našao na stanici, i tamo, bedan, kao neko kome je sve pomrlo, stajao skrušen do nesvesti. Tako sam i sačekao polazak voza, sa čijeg sam prozora, okrenutog srećnoj varoši, odmičući sve dalje i dalje, gledao u
Miljković, Branko - PESME
To svemiri se začinju u mojoj nesvesti u raskoraku čiji je odjek ovo videlo sa izmišljenim vremenom i suncem pola u zemlji pola na nebu.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Tim si rane pozledila ljute Od kojih će mnoga lepa duša Padajući u vrtlog nesvesti Od jadanja doći do skapanja, U pomisli što se varat dala. Smrtna j’ rana prevarom zadana.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Tajna. Gos-Toša je mrtav, a devojčica se trgla iz nesvesti tek pri udaru koji je oborio i ubio njenog poočima. Jezivost pritisnula palanku i okolinu, kao kamen.
Ti možda i ne znaš: on je dolazio kod mene zbog čudnog nekog povraćanja; a jedared sam ga našao bezmalo u nesvesti. Ne piće, nego živčani poremećaj. Suviše rano; moramo ga čuvati.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Dobro se osvesti sad gde si: među rajom i paklom, na sredi stojiš! ... Ne spavaj u nesvesti i u dubokom zabunu svome! Na oprezu se svakad drži, te od srdca uzdahni, pak raspruži svoja ti leteća preko