Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I opet se zabavljam gonetajući: ko je taj što otvaranjem i zatvaranjem prozora na paviljonu preko puta nesvjesno nagoni svjetlosnog miša po mojoj bolesničkoj sobi? V Oca nisam upamtio.
Vjerovatno sam se kasnije i sam i nesvjesno uklanjao tom saznanju, u doba kad mi se učinilo (i kad sam to zažalio) da je ionako podosta osiromašen i sveden na malo
sam kako se u uzbuđenom govoru jednome treska čupegak nikotinom progrušane bradice, ili kako se drugi već tri puta nesvjesno mašio za maramicom u džepu da se useknuo, i kako je svaki put, zaskočen objekcijom protivnika, obustavio tu kretnju i
Upitao sam dadilju, šapatom, nesvjesno je vabeći da zagolica u meni probuđenu jezoljubivu žicu: — Baba, ima li čega u ovoj sobi? Ona je shvatila.
Ali sam ipak toliko poltron da, pored toga, osjećam i potrebu da mi se to ne povjeruje. I ko zna šta li sve ja nesvjesno ne radim (s onom rafiniranom lukavošću koju poznaje samo podsvijest) da bih postigao da moje iskreno uvjerenje ne pređe
Jedno vedro malo krilce kojim mi je izdaleka mahao. Primijetio sam, raduje me svaki dolazak tanke bolničarke. Nesvjesno ga očekujem. Veselim se obrocima i satu kad mi daju lijekove zato što ih ona donosi.
Dobijam dojam da je to kod tebe nesvjesno bježanje od nečega što ti je bliže i što te iz bližeg dira. Vidiš, ja sam u tome stvarniji.
Pitat ću specijalistu kad mi se pruži prilika. Tapkajući po hodniku ili igrajući se pod prozorima, mali katkad nesvjesno pjevuši. Izvija sasvim tiho, sam za se. Čini mi se da je dosta muzikalan.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Ideš li, rode? — viknu opet i nesvjesno se obrnu, ali ne bijaše ni krave ni Vuje. On držaše samo komad privuze u ruci.
Nenadno i nesvjesno sav bih zadrhtao od nepojmljiva straha, sumornosti i tuge koja vječito lebdi i obavija ovu kamenu i nijemu prestonicu