Ćipiko, Ivo - Pauci
njihovih glava jednako vjetar huče, udar ustavlja se u gustome boroviku i zatresene grane jednoliko žamore o dalekoj neugasivoj čežnji. — Sada da mirno razgovaramo! — trže se Ivo, upokojen slašću ljubavi, i zagleda se u njeno lice. — O čemu?