Upotreba reči neumitna u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Ti si kao lađa s krupnim jedrilama, Što nosi podneblja drugih kopna; o, ti, Što se, neumitna, javi među nama Da daš svoj dah zemlji i svoj glas lepoti.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Dakle laž, suva, gola, neumitna laž. Jer, niti njoj ima sve ono što ja tražim, i ja sam toga svestan, niti u meni ono o čemu ona sanja, i ona to zasad

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

brojne i veoma lepim jezikom iskazane poslovice govore o tome da našim životom, uprkos svesnom nastojanju i volji, vlada neumitna sudbina.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— To je glas istorije i naroda. A glas naroda, glas sina božjega. Istorija je neumitna; ispod njenog suda neće izbeći ni Milisav, kao što nije ni Neron, Kaligula, Đesler, Luj Četrnaesti, Petnaesti i onaj

Rakić, Milan - PESME

klecam, dokle me privlače, Ko provalija tamna i duboka, I dok strasnim prelivima mrače, Tvoja dva crna neumitna oka... SENTIMENTALNA PESMA Po mesecu ti šaljem uzdah jedan, Po tom u čežnji bratu.

Ali često puta moju dušu plavi Neumitna sumnja. Ja drhtim i strepim, Da li ste ma gdegod, krivi ili pravi, U stranama crnim ili večno lepim.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Pišti Petar od zemlje do neba. Začu ga božja majka, neumitna Bogorodica, pa pita: „Što pištiš, Petre, od zemlje do neba?“ — Pištim, veli joj Petar, sretoše me anatemnjaci, pa mi

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

drugova, kao određen da vidi šta sve rade oni što su došli posle nestale, izumrle generacije kojoj je pripadao, kao neumitna avet-kontrolor svega što se događa bez njegovog učešća, kao svedok koji će pričati svojim drugovima o svemu što je

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Zaharija Orfelin JOVAN RAJIĆ KANT o vospominaniji smerti Kolj žestoka, neumitna smert, groznaja, neumilna, vsjeh ravno vlečet, kosoju sječet zemnorodnih, lišajet zjenic, povergajet inc presilnih.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Kako je on izgledao jednostavan i usko ograničen sa sviju strana u prostoru i vremenu! Ali su kasnija neumitna naučna ispitivanja, naročito ispitivanja prošloga stoleća, porušila njegove granice i, u vremenskoj pozadini njegovoj,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Nešto teško i zlokobno umetnulo se među nas, pa bismo hteli da se što pre nosi lešina, što pritiska naše duše kao neumitna opomena. Bolničari dođoše. Prebaciše čaršav i izneše mrtvo telo. Čujem gde govore da je bio artiljerac.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti