Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
nemirom, toliko mu je ovaj stric, na sasvim drugi način, nanosio neprestanu bol opominjući ga stalno na njegov životni neuspjeh.
sili same stvari, kasno sa sigurnošću osvjedočavamo o promašenom: o tome može da nas pouzdano i do kraja osvjedoči tek neuspjeh. To bi u neku ruku značilo da u svemu, da bismo došli do konačne i sigurne spoznaje, moramo ići do samog konca.
A to znači: do tačke neuspjeha. U tom smislu, moglo bi se reći da tek neuspjeh zaokružuje, osmišljava naš život, da tek neuspjeh kruniše naše djelo.
U tom smislu, moglo bi se reći da tek neuspjeh zaokružuje, osmišljava naš život, da tek neuspjeh kruniše naše djelo. Zastati i ušančiti se na jednoj tački prije toga možda znači ne ići do kraja svojih mogućnosti, ne
Najbolje rješenje ujedno je i jedino moguće: ili savršenstvo u zapasaju koji je djelo samo sobom obilježilo — ili potpun neuspjeh. Takva djela nose u sebi svoju fatalnost.
se nalazi pred dramatičnom dilemom: za nj ne postoje utješne nagrade i srebrne medalje, on nema mogućnosti za časni neuspjeh i časnu osrednjost.
Po nemogućnosti svog cilja Prometej i biva Prometej. Nemogućnost posvećuje njegovu borbu, neuspjeh kruniše njegovo djelo, jednako onako kao što za dobričine „konac djelo krasi!
Vjerovatno te zato i eventualni neuspjeh može samo dopola ražalostiti ili potištiti, kao što bi te i najpuniji uspjeh samo dopola obradovao. Ti si već takav!...
Ne možete zamisliti kako toplo, kako prisno zažalim takvog čovjeka: vidim gdje je osuđen na neuspjeh ne zbog nedostatka nekog kvaliteta, već, baš naprotiv, zbog prisustva jedne suvišne superiornosti.