Radičević, Branko - PESME
O noći tavna, ti nekima vero. Nekima vero, a nekim nevero, Ne kažem da te rad ne ima niko, Ma ja te nemam, samrti prava sliko.
Zbogom, vero, zbogom, moj prijane!“ A kada se Krajina otvori, Onda reče: „Eto zora zori... Zbogom, zemljo, amo ti, nevero, Ma krv bracka pukla kâ jezero!“ Pa u Turke odmetnu se klete, Sveza čalmu, dovati se Cvete.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
A danas braća... KNEZ ĐURĐE: Mi nismo braća, — podla nevero! U nama nije jedna krv! STANIŠA: I nije! Sin rođeni ja sam Ivan-bega, Ti kopile časa ćudljivoga.
Kojomno sam vas svakad štitio, Veće upornom rukom mašate Za sjajnu krunu moga prestola; — Al’ nećeš nikad, stara nevero, Postići svoju gadnu nameru!...
KAP. ĐURAŠKO (ozgo sa stene): Nećeš, nevero! (Puška pukne, Staniša posrne.) Prosti, Staniša! A dosta ti je, mislim, zanavek... (Đuraška nestane sa stene.
Ah, babo! babo! BOGDAN: Ah, oče! (Hoće da ga poljubi u ruku. Radoš ga otisne.) RADOŠ: Odlazi dalje, sramna nevero! Dalje, podsmehu moje starosti! Dalje!
“ odlazi. Stanojlo s golom sabljom izlazi.) STANOJLO (udarajući na Đuraška): Tu si, nevero! Kopile crno gadne matere, Sad ako živi, nek te oplače. KAP. ĐURAŠKO: Ti si oplakan — možeš ginuti! (Biju se.