Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Arsen se tako uprepastio i zbunio, da se popeo na orah, sakrio se u lišće, pa gleda neviđeno čudo. Đeda se podmladio. Čisto pocupkuje kad ide. — Hajd na bunar! dođoše na bunar. — Vadi! Anoka izvadi kovu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Pavle je bio izišao na ulicu ćutke, a pustio sablju da mu se vuče po kaldrmi. To je u Beču bilo čudo neviđeno i ljudi su se za njim osvrtali.
A nas svako kolje i mi bog te pita za koga sve ginemo. Pa čak kažu, neverni smo, izdaćemo! Mi smo, Đurđe, čudo neviđeno! Naši mru na Rajni, u Lombardiji, u Šleziji, gde ih smrznute sahranjuju.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
beskraj vedrina, i uvijek izazivaju laku i radosnu tremu: na svakom koraku, iza svakog zavijutka, čeka te nešto novo i neviđeno. Požuri samo, ne oklijevaj!
Sremac, Stevan - PROZA
Sve ovo je Maksim tako detaljno opisao kao da je ovo jadno goveče sad prvi put s meseca spalo, kao nešto do tada neviđeno u selu, ili kao da je iz menažerije uteklo, pa sad deca prvi put videla, a dotle samo iz čuvenja znala.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Djed Rade, opet, gudi ne gledajući ni u koga: — Zaželio se neko vila, vidim ja. Ispade od naše Marijane neviđeno lijepa kobila, kobila i po.
Lalić, Ivan V. - PISMO
u oklevanje Sopstvene slike što boji se Sa nepoznatom da spoji se Ko duh i dah u pevanje O slatkom strahu viđenog Što neviđeno vraća se, O strasti koja plaća se Groznicom neprevaziđenog — Godine?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Hvali se: „Prima kvalitet“... „Sortiment“... „Nešto neviđeno“. Vi znate... ja po dužnosti moram da vidim jer smo dosta oskudni u poslednje vreme...
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
A ja lego, da pospavam, Progovori bela vila: “Ustaj gore, mlad vojvoda, Otud ide čudno čudo, Čudno čudo neviđeno, Straota je pogledati, A kamo li dočekati!“ 17. Vojevao beli Vide, koledo!
“ 149. Vidjeh čudo prije neviđeno, Gdje s’ djevojka sa suncem inati: “Žarko sunce, ljepša sam od tebe!“ “O djevojko, lijepa ljepoto, Da vidimo tko j’
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
U zlo doba razgrnuli sapunicu, postiđeno Skupili se sa svih strana, i avlija beše puna, I videli čudo jedno neviđeno: — U lavoru nije bilo nijednog sapuna.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
“ Dokle svako za po grozd uhvati, priniješe britve grozdovima; kad viđeše čudo neviđeno: svaki sebe za nos dohvatio, dognâ britvu do svojega nosa! Dokle treći savrh zida vikni: „Čuj, narode, ne potopite se!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
pečena zeca, No pogodi Husein vladiku, Usred pete u srce junačko; Mrtav pade, a živ kući dođe; Kad kod kuće čudo neviđeno: Baba mu se u bešici ljulja, Otac mu se nije ni rodio, Za majku mu otišli svatovi. 8. RUGALICE 1.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Sada mu tek pade na pamet da, zabavljen svojim opitima, nije ni mislio na svoju prijateljicu: njeno lice, neviđeno nedeljama, izbledelo je u njegovom srcu pored spektralne slike sunčeve.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Od onda se, istina, nismo videli. A divno je i neviđeno bilo onoga dana kad je on s pukom ulazio u Novi Sad. Cela varoš podigla se beše da ih dočeka.
Preko puta njega, na krevetu donekle ipak počasnom (po prikovanom ćebetu na zidu više glave), pevuši koješta na jedan neviđeno zadovoljan način riđi pešački potpukovnik, atletska figura i veliki četkasti brkovi, klasni drug pukovnikov, a „na
egzotičnostima, more i Maćedonija, sa svojim karpama i kamenjacima, sve to bilo je za njega novo, tuđe, drukčije, dotle neviđeno. Šumadijske čarape, dabogme. Jer to je njegovo, originalno, isključivo njegovo, a on to godinama nije video.
crnim pokvarenim zubima među kojima se videla i dva tri zlatna, usnama i prstima požutelim od duvana i gumom na inače neviđeno visokim potpeticama kao ćilibar žutih cipela. On je imao oči hitre kao u miša i jako bio uzrujan.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ljudi su dohakali raku, dohakali smrti. U prvi mah zavladalo je golemo oduševljenje. Slavlje dotad neviđeno u povijesti čovječanstva. Vatrometi, ivanjski kresovi, igranka do iznemoglosti na javnim trgovima i raskršćima.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad dođe družini, ispriča im čudo neviđeno. — Be, — veli — kakav je junak on, još su veći junaci djeca. Čim mene ugledaše, skočiše na pantu, hoće kuću da sruše
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
verno, neposredno i unekoliko naivno odslikava onu tačku gledišta sa koje i most i njegov graditelj izgledaju kao „čudo neviđeno“, kao nešto što ima daleki i nesagledivi smisao, s onu stranu zemnih stvari i zemnih briga.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Za Srbe je imao samo prezrenje. Nečuveno i neviđeno, grubo i pogano. Prezirao je popa n učitelja, gadljivo okretao glavu od crkve.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
” Mali Grk je bio sušta majka, retko lepo dete s neviđeno krupnim očima, i, već posle pola godine, s jasnim jakim grčkim nosem.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
Zašto ne, ja poznajem dosta mladića koji kako čuju da devojka ima 30 — 40 hiljada, taki se u nju neviđeno zaljube. A zašto ne?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Prilazi obali luksuzni motorni čamac i izlaze marinski oficiri. Slikaju nas... Za taj svet mi smo zaista čudo neviđeno. Potpukovnik Petar razgovara sa njima. Prilazi i kapetan Panta.
Neprijateljski se konjanici uzmuvaše. Neki okrenuše konje nalevo-krug, i u trku pobegoše ka jaruzi, kroz koju su se neviđeno probili u našu pozadinu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
od Novog Pazara; da vidite Đurđeve Stupove kod Deževe, starijeh dvorova, zadužbine cara Simeuna; da vidite čudo neviđeno, b'jel Vilindar usred gore Svete, zadužbinu Save svetitelja i njegova oca Simeuna; da vidite Žiču kod Morave i kod Ibra
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
U zao čas pošao i na zlo se namerio... Crv od drveta zakoti Pak on drvo protoči. Kako bi se što moglo milovati neviđeno većma od viđena?
III EPILOG NA ZEMLjI Besednik Prihvati s draga joj srdca od nebesnoga činonačelnika ugovor o Hristovu začnuću. Ode neviđeno od nje angel i posle toga kako ona hodi s Josifom počujte, kad vide je a trbuh joj raste, jer no starac sa svojim
Na gornjemu nam nebu stoji svet, pamet i razum neviđeno. Kako no i nebesni umni angeli što na gornjem nebu borave. Eto, na tu celu svetsku priliku čovek je satvoren te svaki