Obradović, Dositej - BASNE
Duše naroda prosveštene i dobrodjetelne, naravi neporočne i čiste: ovo je, bratijo moja, pravi nebesni Sion i Hristova nevjesta, po svidjetelstvu apostolovu: „V i j e s t e c e r k o v B o g a ž i v a!
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Vuk, br. 3043) — Prut dok je mlad valja ga savijati. (Vuk, br. 4554) — Što dikla navikla, to nevjesta ne odviče (što čoek u mladosti nauči, ono jednako čini). (Vuk, br. 6249) — Dobro se proljeće iz rana poznaje. (Vuk, br.
za krupnije promene kada on već zađe u godine, odnosno kada prođe „kritična faza“ učenja („Što dikla navikla, to nevjesta ne odviče“, „Star se Vlah poturčiti ne može“).
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- Okreće se bolnica: kolo vodi Bunilo, u šaci mu metvica; mladoženja Hripavac, nevjesta mu Groznica; Hitroprelja pristiže - podvriskuje preslica. Okreće se bolnica.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
od škerleta, Na njih vila sama sjedi, Sama sjedi pogleduje, Đe se munja s gromom igra, Mila sestra su dva brata, A nevjesta s dva đevera; Munja groma nadigrala, Mila sestra oba brata, A nevjesta dva đevera. 2.
s gromom igra, Mila sestra su dva brata, A nevjesta s dva đevera; Munja groma nadigrala, Mila sestra oba brata, A nevjesta dva đevera. 2.
“Što t’ se, Mare, žao od’jeliti Od tvog roda i od mile majke, I od braće i od bratučeda, Od sestrica i mili nevjesta?
91. Usadih lozu sred vinograda, Navedoh vodu sa tri hladenca, Da mi je loza vazda zelena, Naša nevjesta vazda vesela. I oko i čelo Sve ti, sestro, veselo! 92. Doleće cv’jetak iz tuđe zemlje, Pade đevojci u rujno vino.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Što govoriš, čoče? da ga mogu dobro osvetiti, kâ da bi ga iz groba dignuli! KNEZ JANKO Ada ova nesrećna nevjesta, te se danas ubi među nama, ljuće mi je na srce zavila no nesrećna glava Batrićeva.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
— A ženske, opet neke se prte; neke, zar tu se prvom udesile, pa se cmokaju u obraze, u ramena — nikad se rastati. Nevjesta jedna, te zgodna, odigla desno stegno i na nj naslonila torbicu, nabrala obrve, pa premeće nešto po torbici; jadnica,
Na te njegove riječi, otisnu se iz gomile dvoje momčadi, jedna djevojka i nevjesta jedna, te iziđoše kroz kapiju; ostali šljedovaše njihovu primjeru; od njihovijeh koraka stade topot po drvenome mostu, a
„Da“, nastavi postariji Primorac, „ona djevojka mu je kći; momci su mu bratanići; nevjesta ne znam čija je“. „Ej! bogami zorna djevojka! Vidi se očevo dijete!“ „A ima li sinova?“ „Ne.
Prevrćući se oko tobožnjeg ognja, rekoh domaćijema: dajte da što založim, e crkoh od gladi!... Na to, nevjesta jedna donese mi u šaci nekoliko ukljeve i koliko nokat rmetinice, pa će meni: na, brajo, pa jeđi sit!...
“ To bi u čas. A valja reći da su mnoge jedva i dočekale. Lijep vijenac djevojaka i nevjesta mladijeh savi se ukraj momaka. Momci ih razdvojiše, pa se pomiješaše, te i one igrahu oro.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Sedi kao na iglama. Sitno brašno kao pjena. Slažu se kao hleb i sô. Složni kao med i maslo. Stidi se kao nevjesta izmeđ’ đeverah. Stisnuo se kao grošić u kesi. Stoji kao strašilo. Suvo kao barut. Tih je i blag kao ulje.
Dobro ljeto vidi se sproljeća, Dobra neva prve neđeljice. Dok đevojka, dur đevojka; Kad nevjesta, baš ni smjesta. Đegod ruča siv — zelen sokole, Tu i vrana more večerati.
bijele poklade, obuče se nekoliko momaka u najlepše haljine, a jedan se obuče u ženske; oni se zovu svatovi, a ovo je nevjesta.
Djever se ondje s nevjestom poklanja pred starješinama i s njome poigra, pa onda nevjesta dohvati češljem ljude do kose a popa do brade, te je daruju novcima, i od ovoga svega oni poslije gotove večeru i časte
Čuh da je nekakva nevjesta rodila dijete, no zaboravih da li je muško ali žensko, ama rekoše da meni sliči. 3 NAZOVI JUNAŠTVO (Na jednom zimskom
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
vidi, ništa nije mogla učiniti, dok jedno jutro nesrećom pođe joj muž u lov, i zaludu zatvori vrata od kamare đe mu je nevjesta spavala; jer carica obazna da je on otišao u lov, te nekakijem štapom takne u vratnice te vrata jedanak bupiše na tle.
Prepade se sirota nevjesta, skoči u susret svekrvi, i pane pred njom na gola koljena kao da joj se umoli i oproštenje ište.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— A, dite moje, tu li si? — veli Kušmelj. — Ive moj! — viknu Krivica, odjevena kao nevjesta. — Valjen Isus, dijače! — nazivaju Čagljina, Rdalo, Rora, Kljako, Controna, Žlandra... — Jevo puno naši!
Žene se skrkoše oko njega. Jedna ga nevjesta bocnu palcem u stegnu i prostrijelja očima, a njezin topli dah grijaše mu šiju.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
296 KALUĐER I DIJETE SEOSKO 297 MLADOŽENjA I KALUĐER 298 NEVJESTA, ZAOVA I KALUĐER 299 ĐAVOLAK 300 SLOVO IŽE, ALI SIRCA NIŽE 301 BONIK I BOLEST 302 AKO JE I BOGU, MNOGO JE 303 DERVIŠ I
Dao bih ja i sve krave pa i volove manastirske, kad bi se moglo. NEVJESTA, ZAOVA I KALUĐER Hodila snaha mlada sa zaovom u pazar, pa sretu jednog kaluđera te ga obje poljube u ruku, a on
poljube u ruku, a on uhvativši nevjestu za ruku zaustavi malo, pa se počne nešto u vas grohot put nevjeste smijati, a nevjesta u šali zapjeva: Kaluđer se grohoće; Jad ga našâ, što hoće!
A on njoj otpjeva: Nevjeste ga draže, Da im trebnik kaže. Onda reče mu ona nevjesta: — Duše mi, da sam vladika, obrivala bih te. A on njoj: — A ja, duše mi, da sam đavo, najprije bih u tebe uletio.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Nekako bih ja opet voleo da se ti vratiš. Crnogorac se ljutnu. — A što, gospodine, da ce vratim baš ja? Mniš valjade nevjesta sam pa će me saprijeti ova pašija grebotina! Crnogorac ljutito poteže rukom zavoju, i bi ga zderao da ga ne uzdržah.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Uto stoka vraća se sa paše, ovce bleje, i pogdjekoja koza veči: i dolje, u štali, ispod bolesnika, gdje ih cura i nevjesta spraća, čuje se vreva i nasrtanje. — Prave ste živine! — ljuti se pop Vrane na Smiljanu, dok očati samrtnu molitvu.
I već ni riječi ne progovoriše dok ne doručaše. Zatim pristupiše k vatri. Muški zapališe lule, a majka, kći i nevjesta stoje nad njima. —Što je tebi, Cvijeto, te me sramotiš? — prekide ćutanje Radivoj.
A žao mu kućnih i poljskih poslova: eto, osječene su mu obe ruke dok se od kuće otrže snaga: Rade i nevjesta. Ali koja vajda, kad drukčije ne može biti? U gradu Rade se lako snašao.
Šantić, Aleksa - PESME
Hode. Poljski vjetar hladi, Povija gustu travu ispred ljudi I jašmak diže sa nevjesta mladi'. Tu su i majke. Gle, jednoj sa grudi Golotrb mali pregao se ceo, Pružio ruke za makom što rudi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ugleda ga tanana nevjesta; krotko hodi, dok do njega priđe, krotko hodi, tiho besjeđaše: „Što je tebe, dobri gospodaru, te ti roniš suze od
Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu, te je žalim, pregoret ne mogu“. Ne sjeća se tanana nevjesta, no besjedi svome gospodaru: „Moli boga ti za tvoje zdravlje, a salićeš i bolju jabuku“.
ruke, povedoše u grad da ugrade; podviknuše Rada neimara, Rade viknu do trista majstora; al' se smije tanana nevjesta, ona misli da je šale radi.
u grad ugrađivat: oboriše do trista majstora, oboriše drvlje n kamenje, uzidaše dori do kolena; još se smije tanana nevjesta, još se nada da je šale radi. Oboriše do trista majstora, oboriše drvlje i kamenje, uzidaše dori do pojasa.
To se moli, no joj ne pomaže. A kad viđe tanana nevjesta da joj molba više ne pomaže, tad se moli Radu neimaru: „Bogom brate, Rade neimare, ostavi mi prozor na dojkama,
“ Ljuto je se Ture prepanulo, pak mi traži po Udbinji gradu te nevjesti sigura večeru. Nevjesta mi stade večerati, svijetli joj Bojičić Alile...
raskrsnica, đe se do dva druma rastavljaju: jedan ide ka Stambolu gradu, drugi ide u Primorje ravno; onda veli lijepa nevjesta: „Nu pogledaj, more hainine! Poznaješ li štogođ od oružja?
Kad to čuo hajduk Vukosave, tad hajduka uvati groznica; al’ mu veli lijepa nevjesta: „A ne boj se, dragi gospodare! Ja sam tvoja vjerena ljubovca; no oprosti one topuzine, e sam mloge noge osvetila“.